Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/257

Ova stranica je ispravljena

istina, doista će biti velik bog hrišćanski". Onda se dade krstiti. Hersonski episkop s caričinijem popovima oglasi narodu i krsti Vladimira; čim postavi ruku na nj, odmah progleda. Vidjevši Vladimir, kako je brzo izliječen, proslavi boga govoreći: 'sada istom spoznah boga istinoga'. Kada to vidje njegova družina, mnogi se krstiše. Vladimir se krsti u crkvi sv. Vasilija, koja i danas stoji u Hersonu usred grada na mjestu, gdje Hersonjani trguju; Vladimirova palača stoji kraj crkve i do danas, a caričina je palača za oltarom. Poslije krsta odvede Vladimir caricu na vjenčanje. Koji ne znaju pravo, vele, da se Vladimir krstio u Kijevu, drugi rekoše: u Vasiljevu*), a drugi opet drukčije govore«. — Čudno se čini, za što je Vladimir odlučivši vjeru primiti od Grka krenuo na grčki grad Herson i osvojio ga, da je dakle išao ratovati na one, od kojih je mislio primiti vjeru. To nam se ne će čudno činiti, ako promislimo ovo: Vladimir je od hrišćanstva hotio imati ne samo spasenje duše, nego i korist već na ovom svijetu. Znao je, da će njegov ugled ne samo pred ruskijem narodom, već i pred drugijem evropskijem narodima vrlo ponarasti, ako mu podje za rukom oženiti se grčkom carskom princesom. Ali koliko je god Vladimir želio dobiti grčku princesu za ženu, dobro je znao, da je ne bi dobio, kad bi je išao u Carigrad ili sam prositi ili preko poslanika, jer su grčki carevi veoma nerado davali svoje kćeri ili sestre za žene varvarskijem vladaocima. Sam njemački kralj i rimski imperator Oton I. imao je velike muke, dok je njegovu poslaniku Liudprandu**) pošlo za rukom isprositi princesu Teofaniju za kraljevića Otona II. Ta je Teofanija***) bila starija sestra Ane, koju je hotio dobiti Vladimir. Da bi svoju svrhu sigurno postigao, mislio je Vladimir, da će biti najzgodniji put, ako grčkijem carevima ne izjavi svoju molbu i želju kao obični prosac, već kao osvojitelj grčkoga grada


  • ) To će biti današnji gradić Vasilkov u blizini Kijeva. — **) Ovo je isti onaj Liudpranđ, koji je spomenut pod br 111. — ***) O Teofaniji smo nješto rekli pod br. 96.