monijama; ta toliko su za cijelo mogli i kao neznabošci uvidjeti, da najbolja vjera može imati najjednostavnije cerimonije i obratno, iz svega ovoga zaključujemo: Vladimir nije slao nikakvijeh poslanika nikamo da ispituju različne vjere, i sve, što o tom pripovijeda Nestorova kronika, uzeto je iz kaludjerskijeh tradicija. Prvonačelni nam ljetopisac pripovijeda pod godinom (128.) 988., kako je knez Vladimir krenuo na grčki grad Herson i osvojio ga, a onda je poručio caru Vasiliju i bratu mu Konstantinu, da će i Carigrad osvojiti, ako mu ne pošalju svoju sestru, da se njom vjenča. Braća se do duše preplaše, ali opet odgovore Vladimira, da mu ne mogu drukčije dati sestru, osim ako se krsti, jer »nije dostojno, da hrišćani čine ženidbe i udadbe s neznabošcima«. Dalje nastavlja ljetopisac: »Čuvši to Vladimir reče carskijem poslanicima: recite carevima (t. j. Vasiliju i Konstantinu) ovako: krstit ću se, jer sam prije ovijeh dana ispitao vaš zakon, pa mi je mila i vaša vjera i vaša služba, kako mi kazivaše ljudi, koje smo poslali". Kada to čuše carevi, obradovaše se i umoliše svoju sestru imenom Anu i poručiše Vladimiru govoreći: "krsti se, i onda ćemo sestru svoju poslati k tebi". Vladimir odgovori: "koji dodju s vašom sestrom, neka me krste". Carevi poslušaše i poslaše svoju sestru s njekijem velikašima i presviterima. Ona ne hoćaše odmah ići i reče: "idem kao u sužanjstvo, bolje bi mi bilo ovdje umrijeti". Braća joj rekoše: "da ako bog po tebi obrati rusku zemlju na pokajanje, a grčku ćeš zemlju izbaviti od ljutoga boja; vidiš li, koliko su zla počinili Rusi Grcima, a počinit će i sada, ako ne podješ". Tako je jedva nagovoriše. Ona sjede u ladju, plačući izljubi se sa svojim rodjacima i podje preko mora. Kada dodje do Hersona, izidjoše Hersonjani preda nju s poklonom, uvedoše je u grad i posadiše u palaču. Po božjoj odredbi zabolješe u to vrijeme Vladimira oči, te ne vidjaše ništa i tužaše vrlo. Onda mu carica poruči: "ako se hoćeš izbaviti te bolesti, a ti se brzo krsti; ako li se ne krstiš, ne ćeš se izbaviti". Kada to ču Vladimir, reče: "ako to bude
Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/256
Ova stranica je ispravljena