volške Bugare, da vidi njihovo bogoslužje? Ta on je već uvidio, kako muhamedovska vjera nije ni za nj ni za njegov narod, i odlučio je nikako je ne primati. A ni latinska mu se vjera nije svidjela, dakle je suvišnje bilo i onamo slati poslanike. On je odlučio primiti grčku vjeru, ali za to mu nije trebalo slati poslanike, da vide grčko bogoslužje, jer je u Kijevu bila grčka crkva, pa se i tamo moglo vidjeti, kako se Grci klanjaju svojemu bogu. Poslanici su dakle Vladimirovi posve suvišnji, za to i pripovijest o njima ne ide u istoriju, nego medju kaludjerske legende. To se može dokazati i samijem izvještajima tobožnjih poslanika. Oni vele, da se Muhamedovci smiješno klanjaju svojemu bogu i da u njihovijem crkvama vlada tuga i veliki smrad. Što se tiče tuge, to se može do duše komu pričinjati, tko želi u crkvi slušati pjevanje i sviranje, ali što se smrada tiče, to je kaludjerska izmišljotina, koju je Nestor unio u kroniku, jer Muhamedovci paze na čistoću u svojim crkvama za cijelo toliko, koliko i kršćani. U latinskijem (ili njemačkijem) crkvama vidjeli su poslanici mnoge službe, ali nikakve ljepote. Ovo su mogli izmisliti samo grčki kaludjeri, koji nigda nijesu vidjeli latinskoga bogoslužja, jer latinskoj crkvi može prigovarati tko što hoće, ali nitko joj ne može prebaciti, da su joj cerimonije tihe i jednostavne. Jedan ruski naučnjak novijega vremena veli, da su cerimonije latinske crkve osobito uz važne zgode vrlo sjajne i paradne pa da zanose na teatralnost i u tom se razlikuju od jednostavnijih grčkih cerimonija. Da su dakle Vladimirovi poslanici doista pogledali kakvu biskupsku ili arcibiskupsku crkvu s njezinijem cerimonijama, ne bi mogli reći, da u Latina (ili u Nijemaca) nema ljepote; oni bi se i tamo imali čemu diviti, te ne bi znali »jesu li na nebu ili na zemlji«. Prekomjerna je hvala, kojom poslanici obasipaju grčko bogoslužje, tako da se čovjek teško može oteti sumnji, da su njihove riječi složili kaludjeri, kojima je u grčkoj crkvi bilo dakako sve divno i prekrasno. Još ćemo reći, kako je čudno, što Vladimir i njegova gospoda mjere vrijednost ove ili one vjere po njezinijem ceri
Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/255
Ova stranica je ispravljena