Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/254

Ova stranica je ispravljena

kliros*) i sam se obuci u svetiteljske haljine, da vide Rusi slavu našega boga. Čuvši to patrijar dade sazvati kliros i po običaju načiniše praznik, zapališe kandila, sastaviše pjevanje i zborove. Car podje s Rusima u crkvu i tamo ih namjestiše na prostranu mjestu pokazujući im crkvenu krasotu, pjevanja i arhijerejsku službu i dvorbu djakona, i tako im pokazaše službu svojemu bogu. Rusi se zaniješe i začudiše i pohvališe njihovu službu. Onda ih pozvaše k sebi carevi Vasilije i Konstantin**) pa im rekoše: "idite u svoju zemlju" i otpraviše ih s velikijem darovima i s čašću. Tako se vratiše u svoju zemlju. »Knez sazva gospodu i starješine. Vladimir progovori: 'evo došli su ljudi, koje smo bili poslali, čujmo od njih, što je bilo', za tijem reče: 'govorite pred družinom'. Oni rekoše:'išli smo medju Bugare i vidjeli smo, kako klanjaju u hramu, to jest u bogomolji, stojeći bez pojasa; kada se koji pokloni, onda sjedne i gleda ovamo i onamo kao bijesan; nema veselja u njih, već je tuga i veliki smrad. Nije dobar njihov zakon! Dodjosmo i medju Nijemce i vidjesmo ih gdje tvore mnoge službe u svojim crkvama, ali ne vidjesmo nikakve ljepote. Za tijem dodjosmo medju Grke, i oni nas povedoše gdje služe svojemu bogu; ne znamo, jesmo li bili na nebu ili na zemlji, jer na zemlji nema više takvoga prizora ni takve ljepote, ne umijemo ništa reći i samo to znamo, da ondje bog prebiva s ljudima; njihova je služba iznad svijeh drugijeh. Ne možemo zaboraviti te ljepote, jer kada čovjek okusi slatko, poslije mu se ne će gorko, tako ni mi ne možemo ovdje biti'. Na to gospoda odgovoriše i rekoše: 'da je grčki zakon loš, ne bi ga primila tvoja baka Olga, koja je bila mudrija od svijeh ljudi'. Vladimir odgovori i reče: 'gdje ćemo primiti krst?' Oni rekoše: "gdje te volja". — Pita se, što je Vladimiru trebalo slati poslanike medju po


  • ) k l i r o s ili k r i l o s (κλήρος) znači: zbor dvoranika carigradskoga patrijara, koji su u crkvi pjevali. — **) Pravi je car bio samo Vasilije (II.), a njegov brat Konstantin (VIII.) bio je carski princip; istom poslije smrti Vasilijeve (god. 1025.) zacario se Konstantin.