Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/251

je sam Hristos na to pozvao. Sada ćemo pogledati, kako je izvještaj prvonačelnoga ljetopisca sam u sebi posve nevjerojatan. Najprije se veli, da su došli muhamedovski poslanici od povolškijeh Bugara nuditi Vladimiru svoju vjeru. Čovjek bi mislio, da će Muhamedovci u tom poslu izabrati najljepše članke svoje vjere i tako gledati da dokažu istinitost vjere, na koju hoće Vladimira da navedu. Ali ovoj jedinoj naravnoj misli nema ni traga u govoru i preporuci muhamedovskijeh poslanika: oni govore, kako njihova vjera traži, da se čovjek okroji, da ne jede svinjetine i ne pije vina, a poslije smrti svaki će vjernik imati 70 žena. Vladimiru je do duše drago bilo, što mu se reklo o drugom svijetu, ali on je hotio i na ovom svijetu da živi kako je i do tad živio neokrojen, jedući svinjetinu i pijući vino. Za to je otpravio muhamedovske poslanike ne hoteći primiti njihove vjere. Drugi su poslanici bili Nijemci, koje je poslao rimski papa. I oni jadno preporučuju svoju vjeru; najprije vele, kako njihova vjera uči klanjati se jedinomu bogu, koji je sav svijet stvorio, a kad ih upita Vladimir, u čem još stoji njihova vjera, oni odgovaraju: »postiti kako tko može; tko jede i pije, sve je to na slavu božju, kako reče naš učitelj sv. Pavao.« Vladimir nije zadovoljan ni s rimskom vjerom, pa otpravlja poslanike. Čovjek ne može da ne opazi u tobožnjem njemačkom odgovora njeku ironiju grčko-pravoslavnijeh kaludjera, koji su naučeni oštro postiti, dok je katolička crkva u postovima mnogo blaža. Kaludjeri, koji su izmislili legendu o poslanicima pri Vladimiru (jer je Nestor sam nije izmislio), nijesu pomislili, da bi upravo blagost rimske crkve u postovima mogla prije navratiti Vladimira (koji je kao neznabožac mnogo ugadjao tijelu), da primi rimsku nego li grčku vjeru. Čudno je, što Nijemci navode citat sv. Pavla o tom, kako u svem treba boga slaviti, ali to je njima u usta metnula kaludjerska tradicija, da se naruga Latinima. Poslije papinskijeh poslanika dodju jevrejski iz kozarske zemlje. Mi smo već rekli pod br. 101., da je dio kozarskoga naroda