A kakav je bio knez Vladimir prije nego se krstio ? Nestor govori vrlo rdjavo o prevelikoj njegovoj požudi za ženama. Sva je prilika, da ljetopisac za to govori pretjerano o Vladimiru kao strašnom ženaru i noktašu, prije nego se krstio, samo da pokaže veliku moć milosti božje, koja je okrenula srce i takvoga požudnjaka! U vrijeme, kada je pisana prvonačelna kronika, bilo (126.) je prošlo istom oko 120 godina, kako je knez Vladimir primio hrišćansku vjeru, i već se taj dogadjaj u narodnoj uspomeni počeo zavijati u legendarno ruho. Nestor je osim jamačno istoričkijeh momenata unio u kroniku i njekoliko legendarnijeh dodataka, koji nemaju mjesta u istoriji, koji se pod malijem samo zarezom kritičkoga nožića raspadaju u prah, jer ne mogu podnijeti kritike. Medju legende pripada i ono mjesto u prvonačelnoj kronici, gdje se pod god. 986. pripovijeda, kako su k Vladimiru u Kijevo došli poslanici četiriju vjera i nudili mu svaki svoju vjeru. Ti su poslanici bili: muhamedovski (od povolškijeh Bugara), njemački (ili papinski), jevrejski (od Kozara) i napokon grčki (iz Carigrada). Da k Vladimiru nijesu dolazili nikakvi poslanici ni od koje vjere, to se sigurno razabira iz šutnje starijih izvora nego li je prvonačelni ljetopisac. Mitropolit Ilarijon (o kojem vidi br. 104.) veli u svojem sačuvanom govoru, da se Vladimir obratio na hrišćansku vjeru ne slušajući nikakvijeh apostola i ne gledajući nikakvijeh čudesa, već je sam svojim razumom spoznao istinu i pristao za njom. Kaludjer Jakov (vidi i o njemu br. 104.) veli, da je Vladimira obratila na hrišćansku vjeru milost sv. Duha i uspomena njegove bake Olge. Dakle Ilarijon i Jakov ništa ne znaju o kakvijem poslanicima pri Vladimiru, a ako su što znali, pa nijesu toga spomenuli, to je onda znak, da nijesu u to vjerovali, jer im se nije činilo istinito. Šutnja rečenijeh dvaju pisaca ima s tijem veću vrijednost, jer su oni obojica stariji od prvonačelnoga ljetopisca. Suvremenik našega ljetopisca kaludjer Nestor (o kojem vidi br. 103.) takodjer ništa ne zna o poslanicima, već kaže, da je Vladimir primio hrišćanstvo, jer ga
Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/250
Ova stranica je ispravljena