Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/234

koji su nekršteni, ti ne imali pomoći od boga ni od Peruna, ne zaštitili ih njihovi štitovi i posjekli ih njihovi mačevi, strijele i ostalo njihovo oružje, bili robovi čitavoga vijeka budućega". Na drugom se opet mjestu veli, kako su se zaklinjali Rusi, da će uglavljeni ugovor držati kao svetinju: oni, koji su bili kršteni, pošli su u kijevsku crkvu sv. Ilije i prisizali su na časni krst, da ugovora ne će pogaziti; — drukčije su se i na dragom mjestu kleli neznabožački Rusi, medju koje je pripadao i knez Igor, oni su pošli na brežuljak, gdje je stajao Perunov kip, tamo su metnuli na zemlju svoje mačeve i drugo oružje i zakleli se po svome neznabožačkom običaju. Sva je prilika, da su Varjazi spoznali i primili vjeru Isusovu u Carigradu, kamo su išli služiti kao plaćeni vojnici. Kada je koji svoje godine doslužio, ostavio je carsku službu i išao je u Kijevo k svojim srodnicima ne samo u Igorovo vrijeme, nego još i u Olegovo. Kršteni su Varjazi nagovarali svoju kijevsku braću, da se krste, jer hrišćanska vjera po svojoj naravi ide za tijem, da privuče u svoje kolo što više vjernika. Izmedju Slavena po svoj prilici nije nitko primio hrišćanstva; krstili su se samo Varjazi ili pravi (normanski) Rusi. Knez je Igor ostao do duše neznabožac do svoje smrti, ali imamo razloga misliti, da nije hrišćane u svojoj državi samo trpio, već da im je bio i sklon. Drukčije se ne može razumjeti ravnopravnost hrišćanske vjere s neznabožačkom u Kijevu. Knez je imao dosta vlasti, a za njim bi stajao i veliki dio njegovijih podložnika, da je hotio zatrti novu vjeru u svojoj državi, ali on toga nije učinio, nego je puštao, da se hrišćanski njegovi podložnici zaklinju po hrišćanskom zakonu, dopuštao im je, da mogu u Kijevu imati crkvu sa sveštenikom ili sveštenicima, jer gdje je crkva, ondje mora biti i sveštenika. VaIjada je Igor uvidjao, da je hrišćanstvo bolje od neznaboštva. U tom ga je možda utvrdjivala i žena mu Olga, koja se poslije upravo i krstila, kako ćemo vidjeti. S obzirom na hrišćanstvo bitno se razlikuje Igorovo vrijeme od Olegova, jer kada se Oleg nakom boja god. 907. mirio s Grcima, onda