krene na Carigrad i vrati se s obilnijem haračem. Možda je i drugi kakav uzrok, koji nama nije poznat, nagonio Igora, da se ogleda s Grcima pod carigradskijem zidinama. Ljetopisac pripovijeda ovako o njegovoj carigradskoj vojni: »Godine 941. krenu Igor na Grke, a Bugari poslaše caru glas, da Rusi idu na Carigrad u 10.000 ladja.*) Rusi podjoše i doploviše i počeše plijeniti bitinske krajeve, vojevahu po Pontu do Heraklije i do paflagonske zemlje, sav kraj nikomedski opustošiše i čitavu obalu zaliva popališe. Koje su ulovili, od njih su jedne rezali, jedne su metali kao na biljegu i strijeljali ih, druge su trgali, naopako im ruke vezali i željezne im čavle usred glave zabijali; popališe ognjem mnogo svetijeh crkava, namastire i sela požgaše i ne malo blaga osvojiše na obje strane mora. Poslije toga dodje vojska od istoka, na ime Pamfil domestik s 40.000 momaka, Foka patrikij s Maćedoncima i Teodor stratilat s Tračanima, a s njime i plemićski velikaši, pa svi opkoliše Ruse. Rusi se dogovoriše i oružani navališe na Grke, medju njima nastade ljuta sječa, i Grci jedva odolješe; Rusi se povratiše pod večer k svojim drugovima i sjednuvši ob noć u ladje htjedoše pobjeći. Ali ih dostiže Teofan u ladjama s ognjem i poče bacati iz cijevi oganj na ruske ladje, i bi vidjeti strašno čudo. Rusi videći plamen skakahu u morsku vodu hoteći otplivati, i tako se oni, koji ostadoše, vratiše doma. Kada dodjoše u svoju zemlju, pripovijedaše svatko svojima o onom, što se dogodilo, i o ladjenom ognju. — "Kao munje, kaže, koje su na nebu, imaju Grci oganj, bacahu ga na nas i zezahu nas, i tako im ne mogosmo odoljeti". Igor se vrati i poče kupiti mnogu vojsku, posla i po Varjage za more vabeći ih na Grke i hoteći opet na njih zavojštiti«. (Ovdje se ima misliti poznata grčka vatra). Ovo, što smo sada naveli, nalazi se u Nestorovoj kronici pod godinom 941. Iza dva posve kratka umetka pripovijeda kronika dalje ovako: »Godine 944. Igor sakupi veliku vojsku, to jest: Varjage,
- ) Ovaj je broj jamačno pretjeran.
