Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/223

novce kao osobito birana legija. Grci su te normanske plaćenike zvali V a r a n g i (Βάρχγγοι), a to su ime po svoj prilici Grci načinili od staronordičke riječi v o e r i n g j a r (štićenici, jer su stajali pod carskom zaštitom). Iz Grčke je ime Βάρχγγοι došlo u Rusiju i tu se pretvorilo u V a r j a z i i počelo služiti za oznaku svijeh Šveda. Imenom R u s i nije se zvalo nijedno švedsko ili normansko pleme samo, nego su tako Fini prozvali susjedne Švede, a Fini još i danas švedsku zemlju zovu R u o t s i. Otud su Slaveni u Rusiji načinili ime R u s i i njime zvali one tudjince, koji su s Rjurikom medju njih došli, a kad su ti tudjinci čuli, da ih Slaveni tako zovu, počeli su se i sami zvati R u s i . Ovomu je imenu bila namijenjena velika budućnost: pleme, koje se njim zvalo, poslavenilo se već odavna, ali samo je ime prešlo na slavenska plemena, i tako se danas imenom R u s i ponosi jedan od najvećih naroda na svijetu. Ovomu sličnijeh primjera ima i drugdje: znamo, da je ime B u g a r i njegda pripadalo turskomu plemenu, koje se nastanilo medju balkanskijem Slavenima, a pošto su se pravi Bugari rasplinuli medju Slavenima, ostalo je njihovo ime do danas ujedinjenomu narodu (vidi br. 28.). Drugi primjer nalazimo u Francuskoj. Svatko zna, da su Francuzi romansko pleme i jezik da im je romanski, ali njihovo ime l e s F r a n c a i s , kojim se ponose jest germanskoga izvora. Valja na ime znati, da je u davnini bilo jedno germansko pleme, koje se zvalo F r a n c i . Ono je osvojilo Galiju, ali je poslije iščeznulo medju romanskijem pučanstvom ostavivši samo svoje ime. U vrijeme, kada je poslije smrti svoje braće Rjurik (113.) sam knezovao, odvoje se od njega i od njegove družbe dva viteza i sa svojim porodicama krenu na jug prema Carigradu hoteći valjada služiti grčkijem carevima, kako su služili i drugi Normani (Varjazi). Ploveći niz Dnjepar namjere se na malen grad, za koji im se reče, da se zove Kijevo. Ovaj je grad kao i čitavo poljansko pleme plaćalo danak Kozarima. Danak nije do duše bio strašan, jer su Kozari od svake kuće tražili