nego je napisana prvonačelna kronika, nije ništa znao o dolasku sv. Andrije u Rusiju, dok se u rečenom Nestorovu djelcu nalaze ove riječi; »nijesu apostoli k njima (t. j. k Rusima) dolazili.« Navedena legenda ili priča nastala je za cijelo u Kijevu, jer se jasno vidi, kako legenda ide za tijem, da proslavi Kijevo, koje je tobože sv. Andrija već unaprijed blagoslovio. S druge je strane sastavljač legende hotio narugati se malo Novgorodjanima poradi njihova neobičnoga kupanja, koje u južnoj Rusiji nije bilo poznato. Veliki se Rusi još i danas od prilike onako kupaju, kako nalazimo u kronici, i to je sastavljaču legende bilo smiješno, za to je napisao, da se i sam sv. Andrija tomu čudio. Ova šala nije bila Novgorodjanima baš najmilija, za to u novgorodskijem ljetopisima nalazimo legendu, da je sv. Andrija u Novgorodu učio vjeru hrišćansku i za uspomenu ostavio tomu gradu svoj štap, ali o banjama i o velikoruskom kupanju nema u novgorodskijem ljetopisima ni riječi. Legenda, o kojoj govorimo, nije posve izmišljena, samo je raširena i iskićena. Onaj, koji ju je umetnuo u prvonačelnu kroniku, znao je, da se u Origena i ostalijeh crkvenijeh pisaca, nalazi bilješka, e je sv. Andrija naviještao hrišćansku vjeru u Skitiji. Budući da je Skitija bila općeno ime za nepoznate krajeve iznad Crnoga mora, tako je lako moglo nastati pričanje, da je Andrija boravio u Rusiji. Najznatniji grad stare Rusije bilo je Kijevo, ono je po (108.) Nestorovijem riječima u 18. poglavlju »mati ruskijeh gradova«. Kako i drugi narodi o svojim gradovima pripovijedaju priče, pošto im je potamnjelo pravo značenje imena ovoga ili onoga grada (vidi br. 67. pri kraju), tako su i Rusi pripovijedali o svome Kijevu, a prvonačelni je Ijetopisac narodno pričanje unio u svoje djelo. On u 6. poglavlju piše, da su njegda u kijevskom kraju življela tri brata sa sestrom, braća da su se zvala: Kij, Šček i Horiv, a sestra Libed (Либедь). Ljetopisac ne kaže vremena, kada su ti ljudi življeli, ali po onom, što kaže, da je najstariji brat išao jednoć u Carigrad i da ga je
Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/216
Ova stranica je ispravljena