uspjeha opet samo onda može državnik imati, ako za njim stoji listom njegov narod ili bar velika vojska. Da je svemu ovomu duša narodna sloga, to uvidja svatko. Za to su medju polapskijem Slavenima veoma rijetki veliki ljudi, a medju njih pripada G o t š a l k , o kojem ćemo sada govoriti. Ime je ovoga čovjeka do duše njemačko, ali je on bio pravi Slavenin bodrićskoga plemena. Njegov se otac zvao slavenskijem imenom P r i b i g n j e v , a njemačkijem Udo. Ovaj Pribignjev ili Udo bio je suknežica njegdje medju Bodrićima. On je bio kršćanin i nastojao je koliko je mogao, da i narod svojega područja privede na vjeru Isusovu. Svoga je sina Gotšalka odgojio dakako u kršćanstvu, a da bi se ne samo u vjeri, već i u naukama što više utvrdio, pošlje ga otac u namastir grada Lüneburga, da uči knjigu. Medju svojim narodom nije mogao Gotšalk dakako ništa učiti, jer su polapski Slaveni bili narod nepismen. Ono malo kulture, što bi je dobili, da su se krstili, nije se moglo kod njih primiti, kako se nije primala ni vjera Isusova. Dok je mladi Gotšalk u Lüneburgu učio, ubije njegova oca njekakav saksonski uskok. Ovo se dogodilo prvijeh godina vlade cara i kralja Konrada II. Čuvši Gotšalk, kako je njemačka ruka ubila njegova oca osvoji ga golema jarost i strašna želja za osvetom ne toliko ubojici, koliko čitavomu narodu saksonskomu, jer je držao, da je ubojstvo njegova oca bilo političke naravi, a ne privatne. Gotšalk odmah pogazi kršćansku vjeru, u kojoj je bio odgojen, i vrati se kao ljut neznabožac k svojim zemljacima. Oni ga odmah priznadu za svoga kneza, a onda Gotšalk prodre s vojskom u saksonsku zemlju koljući i paleći što mu je god došlo do ruku. Njekoliko tisuća Saksonaca pogine pod mačem Gotšalkove vojske. Za njeko vrijeme zarobi se Gotšalk, ali saksonski ga vojvoda ne htjede ubiti, kako je mogao, jer je u Gotšalku poštovao velikoga junaka, a njegovo bjesnilo po saksonskoj zemlji činilo mu se takodjer kao nješto plemenito, jer je potjecalo iz osvete, a osvetu ne drže svi ljudi za nemoralnost. Pošto Gotšalk zadade saksonskomu vojvodi poštenu riječ,
Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/193
Ova stranica je ispravljena