Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/188

sve strahote, što su već do sad pretrpljeli od Gera i od Otona. Oton je zadnje vrijeme svojega života bio mnogo zabavljen poslovima u donjoj Italiji i tako nije mogao konačno ukrotiti nepokorne Slavene, koji su osobito poslije smrti Gerove (god. 965.) bivali sve nemirniji. Oton je umro god. 973. Slaveni su tada samo po imenu bili njemački područnici. Još su se imale proliti rijeke krvi njemačke i slavenske, dok se moglo reći, da su polapski Slaveni za uvijek satrti i umireni. Kako je god Karlo Veliki od svega srca bio odan vjeri (95.) Isusovoj i nastojao je što više rasprostraniti medju narodima svoje države, opet ne nalazimo nikakvoga traga, da je on kušao obratiti Slavene u kršćanstvo. Ovo je najjači dokaz, da on Slavena nije upokorio, jer onaj vladalac, koji je silom krstio upokorene Avare i Saksonce, za cijelo bi i Slavene bar kušao privesti na kršćansku vjeru, da ih je bio svladao. Ni Ludovik Pobožni ni Ludovik Nijemac nijesu mogli ništa učiniti. Znali su oni kao i Karlo Veliki, da svi pokusi oko ovoga posla moraju dotle ostati bez ikakvoga ploda, dogod Slaveni nijesu tako podjarmljeni, da više ne mogu ni misliti na to, kako bi ustali na oružje. Mutna vremena poslije Ludovika Nijemca nijesu ni malo bila prikladna, da se započne krštenje neznabožačkijeh Slavena. I Henrik je I. bio zaokupljen silnijem poslovima i brigama, koje mu nijesu dopuštale ono činiti, što nije moguće bilo Karlu Velikomu i njegovijem nasljednicima. Istom Oton I. počeo se brinuti i za duše neznabožačkijeh Slavena, ali je i u tom mislio na korist njemačke države znajući, da će Slaveni, ako se pokrste, biti mnogo pouzdaniji područnici njegovi i njegovijeh nasljednika. Kako je vjera Isusova ukrotila mnoge druge goropadne narode, tako će ona ukrotiti i polapske Slavene — mislio je Oton. Da bi tu svrhu što sigurnije postigao, osnuje Oton njekoliko biskupija i obdari ih svakakvijem dobrima ovoga svijeta i povlasticama, samo da, im bude lakši posao. Nad šest za rečeni posao osnovanijeh biskupija (u Havelbergu, Braniboru, Oldenburgu, Merseburgu, Žiču ili Zeizu, Mišnu ili Meissenu) postavi Oton magdeburš-