Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/18

Ova stranica je ispravljena

se Skiti zvali sami Skoloti (Σκολότοι), a ime Skiti da su im nadjeli Grci. On razlikuje prave Skite od nepravijeh; za prave opet veli, da su se dijelili u dvoje, jedno su bili pastiri ili nomadi (Σκύθαι νομάδες), a drugo carski Skiti (Σκύθαι βασιλήϊοι). Po svoj prilici ovo razlikovanje ne znači drugo, nego da su jedni i drugi bili do duše isti narod, samo su se malo razlikovali govorom. Nepravi Skiti nijesu po svoj prilici ni bili Skiti, nego samo skitski podanici ili kmetovi, a Herodot ne znajući, kako su se upravo zvali, veli, da su i oni Skiti. Ove neprave Skite razlikuje Herodot dvojako, jedno su mu Skiti orači (Σκύθαι ἀροτῆρες), a drugo su Skiti ratari (Σκύθαι γεωργοί).

Skiti su bili hajdučki narod, koji su življeli od boja i koje su podjarmljeni narodi morali hraniti. Pored svega svoga velikog varvarstva ipak su imali njekakvu državu, i to im je svjedočanstvo, da nijesu baš bili posve divlji, jer divljaci ne znaju, što je država. Skitska je država u vrijeme Herodotovo obuzimala prostor, koji leži medju utokom Dona i utokom Dnjestra. Sjevernu je granicu njihovoj državi činila rječica Psol, za tijem gornji Bug i Dnjestar.

Dva su dogadjaja u skitskoj istoriji prije Herodota vrijedna, da ih ovdje spomenemo: na početku vlade medskoga cara Kijaksara, t. j. oko godine 630., provalili su Skiti u Asiju i uharačili medskoga i frigijskoga cara. Ovo je skitsko gospodovanje trajalo 28 godina, dok nijesu Medjani svoje krvopije protjerali iz zemlje. Drugi je znatan dogadjaj vojna persijskoga cara Darija protiv Skita oko god. 513. Obilno pripovijeda Herodot o toj vojni, a mi ćemo samo toliko zapamtiti, da se Skiti nijesu htjeli upustiti s Darijem u boj, nego su pred njegovom vojskom bježali i za sobom sve palili i pustošili. Njihova je namjera bila zamamiti Darija daleko u nutarnju zemlju i onda ga tamo sa svom njegovom vojskom smrviti. Opazivši Darije, što Skiti hoće, vrati se brže bolje natrag u Asiju.

Za Skite je mislio i dokazivao češki naučnjak Šafařík, da su bili narod mongolske krvi. Kada čovjek čita Šafaříkove dokaze,