zvao se Lesi (Ляхопе), i od tijeh Leha da su se jedni prozvali Poljani, jedni Ljutići, jedni Mazovljani, a jedni Pomorci. Po ovoj Nestorovoj bilješci sudeći zvali su stari Rusi imenom Lesi u opće zapadne Slavene, jer Ljutići i Pomorci nijesu bili poljski ogranci, već su pripadali baltičkijem ili polapskijem Slavenima. Kakvo je etnografičko značenje imalo ime Lesi u starijeh Poljaka, to ne možemo sigurno odrediti, jer u Martina Gala, koji od domaćijeh poljskijeh kronista zaslužuje najviše vjere, ne dolazi ime Lesi nikako, a Kadlubek i Boguchwal upotrebljavaju ime »Lechitae« za Poljake u opće. Po tom bi se moglo činiti, da je u prastaro doba doista Lesi isto značilo što Poljaci, pa je poslije nadjačalo samo ovo drugo ime, a ono se prvo izgubilo. Ova se misao može potvrditi etimologijom, jer je sva prilika, da ime L e h ima isti korijen, koji je u riječi »ledina« (t. j. neobradjena zemlja), a da ime Poljaci dolazi od riječi »polje«, o tom za cijelo ne može nitko sumnjati. Riječi »ledina« i »polje« mogu značiti isto, jer se »polje« može reći i za neobradjenu zemlju. Tako bi i L e s i i P o l j a c i bili ljudi, što stanuju na poljima, dakle sinonimna imena. 2. P o l j a c i . Nestor ne veli Poljaci, nego P o l j a n i (Поляне), i ovo je stariji oblik, kako dokazuje i latinsko ime P ol o n i (Polonia), koje se moglo razviti samo iz P o l j a n i , a ne iz P o l j a c i . Najprije je ovo ime pripadalo samo jednomu plemenu i to onomu, koje je sjedilo rijeci Visli na zapadu. Budući da je Boljeslav Hrabri oko toga plemena (kojemu je i sam pripadao) okupio druga plemena, za to je ujedinjenomu narodu ostalo ime Poljaci. Glavni je grad poljskoga plemena u užem smislu bilo poznato nam Gnjezno. 3. M a z o v l j a n i su življeli po današnjoj varšavskoj i plockoj guberniji, gdje se još do danas sačuvalo plemensko ime M a z u r i. 4. V i s l a n i nazvani su dakako po rijeci Visli, uz koju su življeli, ali kako je rijeka Visla dosta duga, ne zna se pravo, gdje upravo treba tražiti stare Vislane. Ovomu je plemenu
Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/170
Ova stranica je ispravljena
