veća nesreća bila nesloga izmedju braće Mojmara i Svetopuka. A kao da sve ovo nije bilo dosta, da upropasti mladu slavensku državu, provale godine 895. u današnju svoju domovinu Madžari, koje je srce povuklo za tom lijepom zemljom prije tri godine, kada su došli kao Arnulfovi saveznici nadbijati Svetopuka. Čim su se Madžari nastanili u Ugarskoj, stegnuta je Morava u granice, što ih je imala prije Rastislava, pa kamo sreće, da se i to moglo spasti! Arnulf je zadnje dvije godine svojega života vojevao protiv Mojmara II. tobože kao saveznik njegova brata Svetopuka. U tom je boju Morava strašno poharana, na što su se jadni Moravljani već bili navikli još od vremena kneza Rastislava. Arnulfu nije bilo sudjeno ugledati konačnu propast moravske države, jer je on umro zadnjih dana godine 899. Ali i poslije njegove smrti još je trajao njeko vrijeme boj izmedju Moravljana i Nijemaca, dok se nijesu god. 901. pomirili. I Nijemci su uvidjeli, da je već dosta ratovanja s Moravom, jer su s jedne strane sami kod kuće imali svakakvijeh neprilika, kako nije drukčije ni moguće bilo pod vladom nejakoga Arnulfova sina Ludovika Djeteta. Drugi je razlog bio, da se Nijemci i Moravljani pomire, što su Madžari u novoj svojoj zemlji bivali sve bjesniji i nasrtali ne samo na Moravu, već i na njemačke zemlje, a poslije vremena najljuće avarske sile nije bilo groznijih varvara nego li su bili Madžari. Dakle je kruta nužda Nijemce i Moravljane nagonila, da se pomire i sjedine protiv zajedničkoga neprijatelja. Siromah Mojmar II. po svoj je prilici Madžarima odmah, čim su pali u Ugarsku, počeo plaćati veliki danak, samo da mu zemlju puste na miru, a valjada im je i prepustio južne i istočne krajeve svoje države, kojih nije mogao braniti. Tako se tumači, što Madžari njekoliko godina iza svoga dolaska nijesu dirali u Moravu. Ali mir s onakvijem goropadnicima, kakvi su onda Madžari bili, nije mogao biti dugotrajan. Za to ih nalazimo na početku X. vijeka, gdje udaraju dva tri puta na Moravu. Smrtni su joj udarac zadali god. 907. strašnom
Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/153
Ova stranica je ispravljena