svoj blagoslov sa željom, da svlada neprijatelja. Osim papina blagoslova imao je Ludovik na svojoj strani još i Bugare, kojima je onda vladao knez Boris. Poznato nam je, da se bugarska država onoga vremena protezala preko istočne Srbije i Srijema ća u južnu Ugarsku (vidi br. 46.). Ne zna se, koliko su Bugari pomagali Ludoviku, ali je sva prilika, da je njemačkomu kralju od Bugara bilo malo pomoći, jer je središte bugarske države bilo vrlo daleko od Morave, te se nad onijem, što su Bugari držali u Srijemu i u Ugarskoj, poradi velike daljine nije mogla njihova vlast nigda pravo uhvatiti. Godine 868. započnu se opet bojevi medju Ludovikom i Rastislavom. Na Nijemce se dignu tada ne samo Moravljani, nego još i lužički Srbi i Česi. Ova dva plemena, koja su prodrla u Bavarsku i Turingiju, upokori brzo njemačka vojska, ali je teži posao bio s Rastislavom. Dvije velike njemačke vojske, od kojih je jednu vodio kraljević Karlman, a drugu kraljević Karlo, zadju daleko u moravsku državu, a kad je poradi oskudice živeža trebalo uzmicati, onda se Moravljani obore na gladne i umorene Nijemce i brzo očiste zemlju od njih, te su Nijemci mogli hvaliti boga, da nijesu još gore nastradali. Tako je Rastislav mogao biti veseo, što je očuvao svoju državu od njemačke sile. Ali njegovo veselje nije dugo trajalo, jer ga zadesi nesreća, otkle joj se nije ni nadao: njegov sinovac S v e t o p u k , koji mu je u vrijeme rata vjerno pomagao, počne poslije rata raditi o nevjeri, kako bi stricu oteo prijestolje i sam se na njega uspeo. Da bi mu to bolje pošlo za rukom, preda se u zaštitu kraljeviću Karlmanu. Kada to čuje Rastislav, pošalje svoje ljude, da ubiju Svetopuka, ali oprezni Svetopuk preteče strica, uhvati ga živa i preda ga Karlmanu. Ovaj ga pošlje svomu ocu kralju Ludoviku u Regensburg. Nečovječni Ludovik dade staromu svomu neprijatelju oči iskopati, a onda ga zatvori u njekakav namastir (god. 870.). Poslije toga ružnog djela ne javljaju nam izvori ništa više o nesretnom Rastislavu. Rekli smo, da je Svetopuk u vrijeme rata od god. (75.)
Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/146
Ova stranica je ispravljena