saca. Po njegovu pisanju vidi se, da je ne samo pomno čitao stare rimske klasike, već je imao i smisla za stil, samo je dakako na dosta mjesta u njega pretjerana kićenost. Dobro je znao Kuzman, da je najstarija češka istorija puna kojekakvijeh priča, kojima ne valja vjerovati; njeke je priče do duše primio u svoju kroniku, ali izrijekom veli, da ne može dobar stajati, je li sve ono istina, što je o najstarijoj češkoj istoriji zabilježio. Najstarija češka istorija traje po njegovijem riječima sve do god. 894., kada se krstio češki knez Borivoj. Poslije ove godine dolaze svjetlija vremena, ali opet do god. 1038. veli Kuzman, da nije mogao zabilježiti sve onako pravo, kako se doista dogodilo, jer u gdjekojoj stvari nijesu se slagali izvori, koji su mu bili pri ruci; za to i kaže: što sam bolje doznao, bolje sam i zabilježio (»quae melius scimus, melius et proferimus«). Što dolazi u Kuzmana iza god. 1038., tu pisac jamči, da je sve po istini zapisao, jer je njeke dogadjaje čuo od ljudi, koji su ih vidjeli, a druge opet sam doživio i vidio. Iz ovo malo riječi, što smo ih rekli o Kuzmanu, vidi se, da je to bio čovjek, koji je ne samo znao kako treba pravu istoriju pisati, nego ju je i pisao onako, da se svatko u nj može pouzdati. Rijetki su kronisti srednjega vijeka, koji onako oštro razlikuju istinu od izmišljotine, kako je to činio vrijedni Kuzman. U srednjem je vijeku u opće bilo vrlo malo kritike, nego se vjerovalo u svašta, kako mogu vjerovati samo ljudi, koji ne pitaju za razloge vjerojatnosti i mogućnosti. Kuzman dakle zaslužuje veliku hvalu, što se znao uzdići iznad svojih suvremenika, koji ako u ičemu, a ono u vjerovanju nijesu se dali natkriliti. Drugi, je izvor za staru češku istoriju D a l i m i l ili Dalemil, ali on nema ni iz daleka onoliku cijenu, koliku ima Kuzman. Kronika, koja se spominje pod imenom Dalimila (ali se ne zna, je li baš od njega), pisana je u 14. vijeku, i već se po tom može uvidjeti, da ne može biti onako pouzdana, kako je pouzdana Kuzmanova kronika, koja je pisana 200 godina prije. Dalimil (ili kako se već zvao pisac kronike) sabrao je
Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/122
Ova stranica je ispravljena