Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/121

potkrala velika i čudna pogrješka, te je napisao »nomine« (imenom) mjesto »genere« (rodom). Što smo do sad ispričali slavenske stare istorije, nigdje (65.) nijesmo imali na pomoći domaćijeh izvora o ovom ili onom slavenskom plemenu; svuda nam je trebalo tražiti pouke u tudjim izvorima. Ali čim se ne mogu pohvaliti ni Bugari ni Srbi ni Hrvati ni Slovenci, to imaju Česi. Njihova stara istorija ne bi baš bila posve tamna, sve da se i nije medju njima samima našao čovjek, koji ju je napisao na početku XII. vijeka, jer kako su Česi stajali u različnijem svezama s germanskijem svijetom, tako su o njima dosta bilježaka zabilježili germanski izvori. Ali što mi staru češku istoriju onako poznajemo, kako se poznavala u XII. vijeku, to je zasluga prvoga njihova kronista, kojemu je ime K u z m a n P r a ž a n i n (Cosmas Pragen sis). Budući da je Kuzman vrijedan pisac, koji se odlikuje mnogijem vrlinama, za to je vrijedno, da o njemu progovorimo njekoliko riječi. Malo je poznato o Kuzmanu, i to samo ono, što je sam o sebi zabilježio u svojem djelu. On se rodio oko god. 1045. u bogatoj i kako se čini plemenitoj porodici. Po staležu je bio sveštenik i to kanonik u Pragu. Otud vidimo, da je imao mnogo prilike prosvijetliti se, koliko je samo bilo moguće u ono doba; a on je doista bio sudeći po vrlinama njegove kronike jedan od najučenijih ljudi u češkoj zemlji svojega vremena. Videći Kuzman, da bi se stara istorija češka mogla s vremenom pozaboravljati, odluči pod staru glavu latiti se posla i prikazati narodu njegovu davninu. Sam veli, da ga u tom nije vodila taština, nego osjećana potreba narodne istorije. Počeo je pisati svoju kroniku, kad je već bio blizu osamdesetoj svojoj godini i doveo ju je od najstarijih vremena pa do god. 1025., koje je godine i sam umro dana 21. Listopada. Po običaju svojega vremena pisao je latinski, jer onda u zapadnoj Evropi nije bilo smisla za upotrebljavanje narodnijeh jezika u literarnijem djelima. Latinski jezik, kojim piše Kuzman, mnogo je ljepši i ispravniji nego li je u velike većine sredoviječnijeh pi-