Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/114

Staroslovenski ili panonskoslovenski jezik postao je nakom smrti slovenskijeh apostola liturgičkijem jezikom u Bugara, Srba, Hrvata i Rusa. Kratko vrijeme imao je on istu službu i u Čeha, otkle ga je brzo istisnuo latinski jezik. Sveštenici pa i drugi pismeni ljudi prepisivali su marljivo medju Bugarima, Srbima, Hrvatima i Rusima staroslovenske knjige, jer je svaka crkva morala imati najnužnije liturgičke knjige. Stvar je posve naravna, da su prepisivači u ovijem plemenima dosta koješta u jeziku i pravopisu mijenjali, jer njima staroslovenski jezik nije bio materinski. Tako se kroz njekoliko stoljeća dogodilo, da je napisano i do našega vremena sačuvano mnoštvo rukopisa, u kojima jezik staroslovenski nije čist, već je pomiješan s osobinama iz bugarskoga ili srpskoga ili hrvatskoga ili ruskoga jezika. Danas svaki malo vještiji slavist umije na prvi pogled osjeći, je li ovaj ili onaj rukopis pisan u Bugarskoj ili u Srbiji itd. Jezik se ovakvijeh rukopisa oštro razlikuje od jezika onijeh 8 malo prije navedenijeh spomenika, u kojima se ne nalazi bugarskijeh ni srpskijeh ni hrvatskijeh ni ruskijeh osobina. Tko hoće da pravo izuči staroslovenski jezik, njemu treba da ga uči po onijeh 8 rukopisa. Ali opet bi se prevario, tko bi mislio, da nam je u tijeh 8 rukopisa sačuvan jezik i pravopis upravo onakav, kako su pisali sv. Ćirilo i Metodije. To bi se samo onda moglo tvrditi, kad bi nam bio sačuvan koji rukopis, za koji bi se za cijelo znalo, da je pisan u vrijeme slavenskijeh apostola. Ali takvoga rukopisa nema ni jednoga; svi su oni panonskoslovenski rukopisi pisani istom u X. ili u XI. vijeku, dakle kad su sv. Ćirilo i Metodije već odavna bili mrtvi. Ali kako se u tijem spomenicima ne nalazi bugarskijeh, srpskijeh itd. osobina, za to smijemo tvrditi, da su prepisivani iz još starijih rukopisa, koji su upravo potjecali iz vremena Ćirila i Metodija. Premda se navedenijeh 8 spomenika ne slažu u svijem jezičnijem sitnicama medju sobom i premda se nalazi u njima gdješto i po koja očevidna pogrješka, opet možemo reći, da nam je u njima u g l a v n o m sačuvan jezik, kako se govorio u IX. vijeku po Panoniji i kako su pisali sv. Ćirilo i Metodije.