Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/111

Ova stranica je ispravljena

dok nam je sačuvan u njekoliko vrlo starijeh rukopisa crkvenoga sadržaja. To je isti onaj jezik, kojim su pisali i naučali kršćansku vjeru po Moravi i Panoniji Ćirilo i Metodije. Najznatnija obilježja jezika panonskijeh Slovena jesu glasovne grupe št i žd u onakvijem slučajevima, gdje hrvatskosrpski jezik ima glasove ć i dj; n. pr. свѣшта-вожденъ: svijeća - vodjen. Ni jedan drugi slavenski jezik osim bugarskoga nema u takvijem prilikama št i žd. Drugu osobinu rečenoga jezika čine nasalni glasovi en i on ondje, gdje mi Hrvati i Srbi imamo e i u; n. pr. мѧсо-сѫдити: meso - suditi. Rečeni karakteristični glasovi št-žđ, en-on nalaze se u vrlo starijem rukopisima staroslovenskoga jezika. Ako se može dokazati, da su panonski Sloveni u svome jeziku takodjer imali rečene glasove, onda je sigurno, da je jezik panonskijeh Slovena identičan s jezikom, kojim su se služili Ćirilo i Metodije. Ima li takav dokaz? Ima! Kada su Madžari došli u današnju svoju domovinu, stajali su oni u prosvjeti kud i kamo niže od panonskijeh Slovena, koji takodjer nijesu bili ne znam koliko prosvijetljeni (od prilike kao stari Grci i Rimljani), ali su oni bili izvrsni ratari, vješti rukotvorci, bili su kršćani, imali su svoje pismo i svoju crkvenu književnost. Lako je prosuditi, da je madžarski jezik bio veoma siromašan u ono doba, u njemu nije bilo riječi za vrlo mnoge kulturne pojmove, a nije ih za to bilo, jer su Madžari bili narod na pola divlji bez ikakve kulture. Kada su se počeli Madžari pripitomljivati, onda im je dakako trebalo mnoštvo novijeh izraza, a budući da je mnogo udobnije primati gotove riječi iz drugoga jezika nego li ih izmišljati, za to su Madžari pouzimali dosta veliki broj riječi iz jezika svojih robova — panonskijeh Slovena. Medju tijem uzajmljenijem riječima nalazi se njekoliko s onijem karakterističnijem obilježjima panonskoslovenskoga jezika. Za primjer neka služe ove riječi: mostoha (panonskoslovenski маштеха), rozsda (p. s. ръжда), szent (p. s. свѧтъ), péntek (p. s. пѧтъкъ), abroncs (p. s. оврѫчь), szomszéd (p. s. сѫсѣдъ). Ovdje se može zapamtiti i ime glavnoga madžarskog grada: Pešta,