koliko drugih sjajnih prosjeva, na primjer neka djela pjesnika Lermontova, koja je s ljubavlju prekrasno preveo na njemački Bodenstedt, a znala je Evropa po malo i za Gogolja. No to je bilo sve. Nitko nije vjerovao ni slutio, da bi moglo biti što zanimljivo u književnosti naroda, koji su svi držali za polubarbarski, koji u slaboći svojoj traži prosvjetu na Zapadu i nema slobodna družtveno-političnoga života.
No za prvim pripoviestima Turgenjevljevim došla su njegova nova djela, javili se rek bi slučajno prievodi djela Dostojevskoga, Gončarova i Lava Tolstoga. Čitatelji su se zapanjili; pa kad se je pomolio cieli niz pripovjedačâ ruskih, evropska je kritika uvidjela pred sobom pojav, vriedan potanjega zanimanja. Pred njom se odkrio nov, neslućen sviet umjetnosti, — sviet sasvim drugačiji, nego je slutila. Ako je kritika mogla u prvim djelima Turgenjeva naći poznate crte umjetničkoga stvaranja, u ovom cielom sloju nove književnosti ruske nije više mogla da nadje tragove svoga učiteljstva. Naprotiv: i misao i oblik bili su joj posve novi, neobično osebujni, podpuno samostalni. Zato je i rekla evropska kritika, da ruska književnost poput Shakespearea odkriva nova područja umjetnosti. Na svoje čudo opazio je Zapad, da ruska književnost ne živi od jučer, nego da se je u njoj dovršio velik i dugačak razvoj.
I utjecaj ruskoga romana postade vidan. Turgenjev, koji je imao prijateljâ medju prvacima francuzke beletristike, postaje u Njemačkoj učiteljem posebne pripovjedačke škole, a u Oxfordu ga sveučilište nudja doktorskom diplomom.
Osobito je obilan niz prievodâ u Francuzkoj i Njemačkoj. Uz prievode javljaju se i posebna djela, od kojih su osobito znatna: Dupuy, Les grands maîtres de la littérature russe audix-neuvième siècle, 1885, i Vogüé, Le Roman Russe, 1886. U Njemačkoj je izišlo valjano djelo A. Reinholdta, koje i ruski kritici hvale poradi dobra poznavanja predmeta i samostalnih sudova. Englezka je književnost u tom siromašnija. Ostali narodi imadu samo pojedina djela u prievodu. Sustavnih zdanja još ne poznaju. U Hrvatskoj je prvi svratio pozornost