Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/308

Ova stranica je ispravljena

Tako bi nastala prirodna podjela rada po osobnom sporazumku učestnikâ, njihovo djelovanje bilo bi ograničeno na malen krug, pa bi se moglo pregledati i prosuditi; tim bi nestalo hiperprodukcije, sliepe konkurencije i drugih uzrokâ gospodarstvenih kriza.

Učenici bi Isusovi ostavili gradove, u kojima je bieda neukloniva, te bi se skupili u male obćine, gdje bi se pojedini članovi mogli poznavati i ljubiti i gdje bi ih okolna zemlja mogla prehranjivati; njihovi zakoni i oblasti ne bi se osnivali na sili, jer samo ljubav ubija zlo; njihov bi se život sam po sebi razvio prema prirodnoj harmoniji ljudskih potreba i sposobnosti. Čovjek imade četiri vrsti potrebâ, kojima odgovaraju četiri vrsti sposobnosti; on treba produkte težke radnje, mišične djelatnosti i produkte raznih obrta, ručne radnje, nadalje ima potrebe duha i mašte, kao i potrebe srca, kojima odgovara duševna ili umjetnička djelatnost, kao i družtvene sveze. Ovako se i dan dieli u četiri česti: prvi dio pripada težkoj radnji, drugi duševnoj, treći ručnoj, a četvrti družtvenosti. Ovu ugodnu i pravu promjenu rada smije netko prekinuti samo iz važne potrebe ili na silnu želju svoje braće. Tako bi možda neke ljude obćina poradi njihove spretnoće zamolila, da se dadu samo na neku vrst rada, jer će na taj način biti više koristni; ili ako bi neki ljudi osjećali neko nutarnje zvanje, mogli bi ovo posebno nagnuće gojiti u dokolici, dok se ono ne bi samo po sebi opravdalo. Takovo bi mjesto zapalo umjetnicima i učenjacima, koje inače Tolstoj osudjuje poradi njihova sadašnjega načina života, ali zato ne prezire Tolstoj njihova značenja. Tek su, misli Tolstoj, učenjaci i umjetnici svoje dužnosti pretvorili u prava; njihova je dužnost bila težiti za dobrotom i ljepotom, a kad tamo, oni su znanosti i umjetnosti udaljili od prave njihove svrhe i učinili ih dragocjenom razkošnošću, koja je dohodna samo bogatašima.

Komu je zakon ljubavi zakonom života, taj ne može od znanosti drugo zahtievati, nego da olakšava sudbu čovječanstva, a od umjetnosti ništa ino, nego da njezine sile ojačavaju ljude za život ljubavi.