Zemlja bi mogla hraniti sve ljude; pa zašto radnici nemaju, koliko im treba? Jer svaki radnik radi samo u jednoj vrsti rada, pa je tako prisiljen, da najveći dio svoje radnje pretvori u novac, o kojem će namirivati druge potrebe. Da je novac samo sredstvo za izmjenu radnih produkata, ne bi bilo prigovora, ali tu nalazimo nasilje; javna moć štiti posjed novca, pa tako bogataši mogu po volji njime rukovati i povećavati ga (baštinom, trgovačkim poslovima i dapače smjelim podhvatima). Tako postaje novac na sporazumku osnovanim znakom, koji ti daje priliku, da se služiš tudjim radom.
Bogatstvo daje pravo na rad onih, koji trebaju novca, a budući da nijedan radnik ne proizvodi svega, što mu je potrebno, trebaju svi radnici novac i tako postaju robovi posjednikâ. Ovo je robstvo okrutnije od staroga, jer je neosobno. Sada je za pritisak siromahâ odgovorna velika množina. Naše družtvene uredbe, zakoni i nazori idu svi za tim, da osiguraju novac onima, koji su ga prigrabili, pa zato Tolstoj sve te uredbe i zakone proklinje.
Odatle izvodi Tolstoj, da svatko mora proizvoditi sâm, štogod mu je potrebno za život. To je jedino sredstvo, da se zaprieči izrabljivanje ljudi, jer ovo sredstvo otima bogatstvu napast, da se lati nasilja i lukavosti; na taj način postaje rad borbom s prirodom, a ne s ljudima; i samo ovakvim radom može čovjek bližnjemu pomoći, jer čovjek daje, da se upotrebljava on sâm mjesto drugih, koje je naš novac učinio našim službenicima.
No može li se poricati, da je podjela rada nuždna i uvjet napredku? Tolstoj ne poriče napredka na svim poljima, ali pita: je li se time poboljšala sudba velike hrpe? nije li divni razvoj obrta stvorio nesretnijega proletarijata, nego je ikada bio? je li ikad bilo tako velike biede kao sada po velikim gradovima? Za Tolstoga je načelo podjele rada »djavolska laž«, za kojom se skrivaju ljudi, tobože da bližnjemu koriste. Pravi sljedbenik Isusov ne bi htio odabrati posebnu vrst rada prije, nego bi ga na to braća ponukala, pa bi ovu posebnu vrst rada gojio samo toliko, koliko odgovara pravoj potrebi.
