Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/293

i pol sa svim marom; da doskoči siromaštvu, mogao mu je dostajati zakon, no da ukloni neznanje, valjalo mu misliti na školu. Tako on godine 1861. otrori u Jasnoj Poljani svoju školu. Do g. 1863. bavio se Tolstoj samo oko škole. U kotaru je stao osnivati nove škole, dok ih nije bilo dvanaest, a uviek je tražio nove metode i poučavao sâm u raznim predmetima ne ušteći sebi ni časka za odmor. Razumije se, da je polazak škole bio za djecu bezplatan. U početku su dolazila samo djeca iz Jasne Poljane, no doskora navrvje djece i iz drugih sela. Poučavajući djecu dodje Tolstoj do resultata, da je sav dotadašnji postupak u obuci bio na nevaljalu putu, pa zadrži samo dvie točke od svega, što je po Evropi vidio: na ime metodu parizkoga glazbenika Chereta i što veću upotrebu staroga zavjeta. Ovako zadje Tolstoj na široko polje pedagogijskih teorija, pokrene pedagogijski list »Jasnu Poljanu« godine 1862. List je donosio razprave, školska izvješća i u dodatku pripoviesti za djecu i puk. Osvrnuvši se na rad evropskih pedagoga pita Tolstoj: Što valja raditi Rusima? Njemu je kriterij pedagogike samo — sloboda, jedina je metoda naobrazbe izkustvo; učenik smije naobrazbu i odbiti, ako ga ne zadovoljava. Tolstoj drži, da se učitelj ne može stvoriti školom, kao ni pjesnik ni umjetnik. Čitanje i pisanje nisu osnova naobrazbe, to je samo vještina, dočim je naobrazba znanje činjenicâ i njihovih sveza. Po tom je čitanje i pisanje tek neznatan dio one zadaće, koju ima pučka škola. List Tolstoga iznio je svu silu novih misli o pučkoj naobrazbi. »Suvremenik« priznade, da je praksa Tolstoga izvrstna, ali za teoriju reče, da je protuslovna. U »Ruskom Vjestniku« napisa članak o tom nastojanju Tolstoga njegov prijatelj, gimnazijski profesor tulski Markov, koji uztvrdi, da je pučka škola u Jasnoj Poljani najbolja od sviju u Rusiji, ali se okosi na teorije Tolstoga. Uz neke nedostatke našao je Markov i velikih vrlina u tom pedagogijskom pokušaju, on hvali nastojanje, da se pučka naobrazba vodi na putu samostalna organična razvoja bez utjecaja vladina, svidja mu se težnja za što većom slobodom u obuci i u uredbi škole, povladjuje prirodnoj metodi, i pristaje na to,