laku artileriju kao junker. Njegova (20.) brigada bila je u kozačkom selu Starogladovu na lievoj obali Tereka blizu grada Kizljara. Starogladov leži na proplanku, a stanovnici mu se kozaci bave ribanjem i prodajom vina. Čerkesi stanovahu na drugoj obali, pa i ako nisu bila plemena ovih krajeva najopasnija, opet se nisi mogao pouzdavati u njihovu miroljubivost. Ruska se vojska nije nikada mogla podavati miru, jer je u Kaukazu već desetke godina trajalo neprekidno čarkanje. Tolstoj je s vojskom nebrojeno puta obilazio po predjelu i jedared malo što nije život izgubio u tatarskom zarobljeničtvu. To je Tolstoj kasnije vjerno opisao u »Kaukazkom zarobljeniku«.
Ovdje upoznade Tolstoj prirodu brdjanâ i osobito biće ruskoga vojnika u kaukazkim predjelima. Tolstoj se je oslobodio od stare predaje, da je Kaukaz kao »obećana zemlja za nesretne ljude svake ruke«, ali promjena mjesta, nova okolica i drugovanje s ljubljenim bratom povoljno utjecahu na njegovu dušu. Ovi duboki dojmovi prirode, taborskoga života i seljačkoga svieta izazvali su u mladoga čovjeka želju, da stvara, pa tako izadju njegovi prvienci: »Djetinjstvo«, »Jutro nekoga vlastelina«, »Navala«, »Dječačtvo« i »Mladost«. Sva ta djela više su osnovana na doživljajima, nego na mašti, te pokazuju neobičnu samostalnost. Nijedan ruski pisac ranijih decenija nije slobodniji od velikih romantičnih pjesnika domovine nego Tolstoj. On prekida niti romanticizma, na prirodu gleda drugačije; čovjek mu je manje nosilac vanjskih sudbina, nego sviet za se, te on s ljubavlju prati njegov razvoj i volju. Pjesnika našega na Kaukazu najviše zanima, kako se je brdjanin bez okova evropske naobrazbe razvio u slobodi velike prirode, koje promjene prolazi sin naobražena naroda na ovoj medji Evrope i Azije, kako se podaje novim okolnostima, kako ih ljubi i mrzi, kako napokon otupljuje s jednolična života. Tolstoj gleda na Kaukaz kao realist.
9. jula 1852. godine posije Tolstoj »Djetinjstvo« u Petrograd Nekrasovu, da ga uvrsti u »Suvremenik«. Nestrpljivo je Tolstoj očekivao odgovor, a kad stiže, bijaše pun priznanja i nade u budućnost. Samo je žalostilo pjesnika, što mu Nekrasov
