na to, da odabere koje zvanje, ostavi Kazan, napusti nauke i ode u Jasnu Poljanu, koja mu je zapala kao nasljedje. Ovdje htjede započeti nov život zajedno s rodjakom Jorgolskom.
S velikom nadom i snažnim zanosom lati se mladi vlastelin posla. Veselilo ga, što je gospodar tolikih ljudî, kojima će biti savjetnik i otac. U ovom svojem carstvu htio je vladati prema svojim idealima. On nadje imanje zapušteno, a uzrok odkrije u nevolji seljakâ i u nepouzdanosti starostâ i upraviteljâ. Tu je bilo prilike raditi za druge. Tolstoj se sa svom dušom dade na zvanje gospodarsko, stade pohadjati svoje seljake na radu i u kući njihovoj, poče ih svjetovati i pomagati sve u misli, da svoju nasliedjenu sreću podieli s dobrim ljudima, koji gotovo kao životinje življahu u duševnoj tmini, jadnosti i nečistoći. Mladi se pregalac nadaše, da će za koju godinu doskočiti svim ovim nevoljama. Ali i najveća volja nije mogla u kratko vrieme popraviti griehe stoljećâ. Seljaci nisu shvaćali svoga mladog dobročinca, pa su se u svojoj zasukanosti opirali njegovim savjetima. I njega presvoji neki stid. Oni, koje je htio usrećiti, pod teretom nasliedjenih mana bili su kao bezćutni, pa se uvjeri, da je istinu rekla njegova tetka: »Lakše je sreću naći, nego ju drugima pribaviti.«
Tolstoga opet presvoji želja za znanjem, i prije nepoznata težnja za kojim zvanjem stane se u njega buditi. Zato se devetnaestgodišnji vlastelin godine 1847. oprosti sa Jasnom Poljanom i tetom, pa podje u Petrograd. Sam nije znao, što želi. Dva su puta bila pred njim: ili će u vojsku i krenuti na Magjare (1848/49.), ili će nastaviti i dovršiti nauke, pa uljezti medju činovnike. Sin grofovske obitelji mogaše lako postići i jedno i drugo. Neko je vrieme snovao, da podje u gardsku kavaleriju, ali u njega iznese pobjedu želja za znanjem, te on opet podje učiti pravo. Zanemareni izpit u Kazanu valjalo je sada u Petrogradu nadoknaditi, i on doista strpljivo izdrži dvie stacije kaznenoga prava, ali ga onda ostavi dobra volja. Došlo proljeće, koje je i onako na sjeveru kratko, pa kako je bio za život bezbrižan, ode opet u Jasnu Poljanu, gdje je sve sjalo u proljetnim bojama.
