Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/231

Ova stranica je ispravljena

trulež izvuče na vidjelo; tako je on trideset godina stupao na čelu opozicione stranke. Aristofan, Perzije i Juvenal, pisac »Listova tamnih ljudi«, Rabelais, Swift, sastavljač Junijevih pisama i Courier, sve sami prvaci satire, koji su se svojim radom duboko doimali svoga vremena, treba da u svom kolu dadu častno mjesto svojemu ruskomu drugu Saltykovu.

Poslije dviju sitnijih novela napisao je Saltykov pod pseudonimom »N. Ščedrin« svoje glasovite »Gubernijske nacrte« (Gubernskije očerki), koji su izlazili od godine 1856. u tada još opozicionalnom »Ruskom Vjestniku« i izazvale silnu buru. Ime »dvorskoga savjetnika u miru D. N. Ščedrina« bilo je kao središte »obličiteljne« književnosti par excellence, kojoj su valovi sve više i više rasli. Ovu je struju izazvao žalostni svršetak krimskoga rata, uvjerenje vlastite političke nemoći, odkriće duboko uvrieženih nedostataka državnih, koje je autokracija Nikolaja I. tako dugo pritajivala ili poricala... Što se je ovaj smjer u obće mogao javiti, treba odbiti na liberalniji postupak vladin sa družtvom i javnim mnienjem, te na relativnu slobodu štampe. Ščedrin postade dušom ove politične tendenciozne beletristike.

»Gubernijski nacrti« (u tri diela) direktan su nastavak Gogoljeve satire i podaju nam majstorski prikazane tipove brutalno biesnih gubernatorâ, kakav je bio na pr. Feyer, prepredenih spekulanta, kakov bijaše Porfirij Petrović, i drugih lupežâ i lopovâ iz činovničke atmosfere. Mi poznajemo ove likove već iz »Revizora«, no Saltykov nam prikazuje kasnije njihove formacije, kako su u obće ovi »nacrti« finale ere prije glasovitih reforma. To vidimo na novijim Hlestakovima: u ovim nacrtima poprimaju ovi šarenjaci oblik žutokljunih administratorâ, koji u svojoj tobožnjoj revnosti težeći za reformom žele prevrnuti svu birokratsku mašinu, samo da se prilagode liberalnomu tonu, koji je preoteo mah. Kao zastupnik »prirodne škole« morao je Saltykov razširiti okvir Gogoljeve satire. Duboko poznavanje života svjetine, idealâ i potrebâ narodnih u zdravim i bolestnim elementima, sve ono, što školi Gogoljevoj podaje dubok, humano-demokratski značaj: na-