igraše s braćom, no milije mu bijaše obćiti sa seljacima, tražiti gljive, »slušati prirodu«. Dostojevski se je još na robiji ugodno sjećao svietlih dana, koje je proveo u ovoj ladanjskoj idili.
Djeca su se rano počela učiti. Sama ih je mati učila čitati i pisati. Neki otac djakon predavao im je religiju, a Mihajla, starijega brata, i Fedora učio je latinski. Zatim su djeca pošla u pansion. Fedor je za rana naučio francuzki, pa je znao razveseliti otca čitajući mu stihove iz »Henrijade«.
Roditelji nisu žalili novaca, da što bolje naobraze svoju djecu, no držahu ih strogo. Do sedamnaeste godine postupali su s njima kao s malom djecom, ne puštali ih nikada samih, ne davali im ni kopjejke. Djeca su rasla u svojoj sobi nemajući drugova i ne znajući, što se zbiva u božjem svietu izvan zidina bolnice. Fedor se nikada i nije privikao živjeti s ljudima. Nešto je kriv i njegov značaj, odviše hirovit, sjetan, težak. Fedor nije imao prilike, da zadje u vrtlog života. Nije čudo, što je kasnije onako nenadano prekinuo svoju svezu sa krugom Bjelinskoga samo poradi razlike u uvjerenjima.
Postojana nepovjerljivost očeva odrazila se i na djeci, ona im je uništila prostodušnost, iskrenost i srdačnost. Osobito Fedor prisvoji nepovjerljivost očevu prema sebi, ljudima i životu u obće. Otac je bio strog do nepodnosljivosti. Tako se počeo Fedor od mlada bojati života, te je s njim valjalo kasnije obćiti veoma oprezno.
Pa ipak je djetinjstvo najsretniji dio u životu našega pripovjedača. Strogost otčevu ublažavala je ljubav materina, jednoličnost gradskoga života kratio je boravak na ladanju, nervozni značaj mališev nije nalazio surovih i žestokih odpora u obitelji. Kolikogodj bio ovaj obiteljski život blied i jednoličan, bio je bar miran i skladan. Fedor se je od sve obitelji najviše zbližio s bratom Mihajlom. Oni su se zajedno igrali i učili, zajedno čitali. Orest Miller doduše tvrdi, da je Dostojevski bio veoma naobražen, ali sama djela njegova ne pokazuju, da je dobro poznavao povjest ruskoga družtva i naroda. On je istina u mladosti mnogo čitao, ali bez sistema. Štogod bi mu dopalo ruku, poimence romane i poeziju. Deset
