Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/187

Ova stranica je ispravljena

god. 1859. »Plemićko gniezdo« (Dvorjanskoje gnêzdo), i napokon g. 1860. »U predvečerje« (Nakanunê) i »Prva ljubav«, — pripoviest, koju je Turgenjev cienio više od svih ostalih djela, a koja po svjedočanstvu J. P. Polonskoga (u »Njivi« god. 1884.) imade autobiografijski značaj. Sva ova djela pronieše slavu pjesnikovu. Prvi kritici razjasnili su književno i družtveno značenje ovih djela, od kojih je svako živ odraz načelâ, štono su rukovodila družtveni razvoj.

Podpunoj suvremenosti, petdesetim godinama pripada zanosni idealist »Rudjin«, koji dieli s družtvom sve visoke nade i podupire ih naprednjačkom propagandom. Čini se, da je u obće to njegov zadatak, da navješćuje družtvu njegove visoke zadatke i da pokazuje put usavršivanja i sreće. On zato na juriš pridobiva srca, jedva procvala Natalija pada mu na grudi, samo cinični Pigasov i praktični Ležnjev ostaju hladni progledavši svu nestašnost svoga prijatelja. I Natalija se prevari u Rudjinu, koji ju u kritičnom momentu života ostavlja na cjedilu i nastupa nemirno lutanje vječnoga Žida. Dovršuje s tim, da ga ustriele na barikadama u Parizu za februarske revolucije. Njegov je kontrast Pokorski, u kojem neki odkrivaju crte Bjelinskoga. — Sasvim je drugoga kova odvjetak staroga plemićkog roda Lavrecki u velikoj noveli »Plemićko gniezdo«: to je čvrst i odmjeren značaj, no njegov ponos i sviestna energija razbijaju se o novom duhu vremena, kojemu on ne može odoljeti i koji ga uči, da je zabasao u tudju, njegovoj predaji suprotivnu struju.

Ovoj će potrebi »novih ljudi« doskočiti nepraktični, prosječni, ali vas odan ideji narodne slobode Bugarin Insarov u noveli »U predvečerje«, kojemu se predaje srodna Jelena. I Jelena traži djelatnost, bar njenu sjenu, pa kako u najbližoj okolini ne nalazi nikakova čovjeka rada, misli, da je Insarov taj ideal. Ali Insarov umire ne opraviv svoje misije, a Jelena kao milosrdna sestra odlazi na prizorište narodnoga pokreta, koji ju oduševljava ... Nije Turgenjev uzalud nazvao svoju pripoviest »U predvečerje«: i ruskomu je družtvu svitala zora