radović zaodjenuo je ovu miljenicu misao u pjesničko ruho, pjevajući: »Božja sveta ruka razsu — po širokom krugu zemlje — razne puke i narode. — Po iskricu svakom dade — svoga uma, svoje moći. — Komu dade oštroumlje, — komu mudrost, komu blagost, — komu jakost, komu nježnost, — a slavjanskom uz sve oto — dade još i ljubav svoju, — pa mu reče davajući: — Najveći si i najjači — i razširen svud po zemlji, — zato čuvar njoj mi budi! — Kada sviet se izopači,... — ti osviesti, ti razbistri, — ti ukroti, ti ublaži, — ti okriepi, ti uznesi, — ti mi spasi sviet na zemlji!«
Ova ideja ljubavi obasjava i progrieva djela sviju ruskih pripovjedača, a dostigla je svoj najviši sloj u zadnjim radnjama Lava Tolstoga, koji od umjetnika postaje apostol staro-kršćanskoga ideala, propovjednik prave bratske ljubavi medju svim ljudima sviju naroda.
Ovu žicu, koja se previja kroz ruske pripoviesti moderne, s pravom nahode inozemci u samoj naravi slavenskoga plemena, vide ju u prostonarodnoj književnosti slavenskih naroda, koja je najvjerniji odraz prirodne duše njihove. Na takav je način i moderni ruski roman zrcalo, koje nam podaje najhitnije crte slavenske duše. Uspjeh ruskoga romana dika je sviju slavenskih naroda.
Razmišljajući o uzrocima naše prošle i sadašnje nesloge, pa umujući o sredstvima, koja bi nas mogla dovesti do jedinstva, onaj sin slavenskoga naroda, komu je ideja naše kulturne zajednice sveta, nalazi najveću utjehu u sjajnom uspjehu slavenskoga genija u području umjetnosti i književnosti. To je polje, gdje se Slaveni sastaju, a ne razilaze, to je sredstvo, po kojem će se na miran način zbližiti.
Što je ruski roman već proizveo na polju evropske pripoviesti, to se Verdi nada, da će do skora izvršiti i slavenska glazba, na ime osvježiti i pomladiti glazbenu umjetnost na Zapadu. A imajući Vereščagina i Siemiradzkoga ne treba da očima poniknemo ni pred zapadnim slikarstvom. Slavenski se genij budi od dugovječna sna, okriepljen počinkom priprema se za
