Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/97

KN3IGA DEVET4, Tođe. Žene, vriskaju(5 bježahu pritiskajud prsim materinjim djecu svoju. FraSina se iziitlala nad Ljubljanom od bjegajui^ega naroda. I iz Zagreba bježaše sviet. Vr. jauk iz Kranjske, Štajerske i Hrvatske dospje u isto vTieme tuiba s visoke porte, da je ban Erdedi prekrSio mir. Car Rudnif uzbiesni na bana i sve bi zlo bio na ujem svojom kraljevskom vMiiu pof iiiio , da nepoletiSe u Prag brat carev nadvojvoda Ernest gubernator Ugarske, kraljev kancelar Franjo Nadaždi i drugi velikaSi, koji ga uputile, da je sva krivina na Turcih, a nikakva na banu. Caru da će biti sramota pred cieiom Europom , ako se na očigled tolike nesrede neogleda na svoje zemlje, već sliepo na propast »vojili viernih naroda povjeruje Turkom. Car sada uvidi pravu istinu i dopusti sabiranje vojske po s'ib svojih zemljab. 8abralo se do deset hiljada izabrane vojske i povrvilo pod razlifiitimi vojvodami. Ugre vodio je Franjo NadaŽdi, Kranjce Gjuro Kisel. austrijsku vojsku Gjuro Gleichs- bacher i Đioois Denk, a hrvatsku ban Erdedi. Turei ostaviSe zemlju izmeđju Save i Kupe i povukoSe se u svoje obrane iza Kupe. Ugarske ieie poželiSe boja, a NadaŽdi pozva uzmičutie^ra Hasana, neka se s njime ogleda, ako je junak. Hastan ga doćeka kod Petrinje. 17, septembra doživi krši^anstvo opet straSan dan. U bitci, koja je pol dana potrajala, krvavi boj razmabnuo se sretnom sad na jednu sad na drugu stranu, dok nepremahne na tursku stranu. Sam Nadazdi bude uhva(^en, a krSdana se malo vrati ix toga boja. Hasan se ipak vrati u Bosnu , a za mjesec dana sretamo ga u slavlju u Carigradu. U triumfu dozvoljenu riedkim vojvodam nz bulinu glasbu pra(!en od mnogoga robija , a na kolih zastave krSđanske , topovi i svakojako oružje uz urlikanje pučanstva glavnoga gi-ada unidje pobjedonosni vojvoda do visoke porte. Strah od Turaka napredovaše kroz srednju Europu i obu- hvati skoro svu NjemaĆku. Car Kuđolf zapoviedi po Njeraaćkoj i po svojih zemljah , da .svaki dan u jutro, podne i na večer zvopi tako zvano , tursko zvono', koje <^e opominjati kidane, da mole za spas i pobjedu kradana. Sve<5enici s propoviedaonica čitahu molitve, da bog pomogne kršćanstvo. Majka božja, koju sa Hrvati na svojili zastavah u slici nosili, zazivala se u vrudh molitvah po eieloj srednjoj Europi. A kako je bilo u Hrvatskoj, kad je ovoliki strah prevladao 'oied iieizmjerae biede zavlada ueizmjerua ogorče-