Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/79

62 ' * KNJIOA DEVETA. Hrvatskoj izmeđju Save i Kupei* A bili su jošte i mnogi drugi gradovi na krajini. U ovo doba najvećega mira dižu banovi kuku i motiku, da , te sve gradove utvrde i osiguraju. Sabor hrvatski odredjuje rad- nike za svaki grad. Što je puka seljačkoga sve hrli s motikami i krampovi oko gradova da radi i popravlja ; sve dakako o svom trošku. A da siromašni ljudi budu kod posla sigurni, ako bi Turci provalili, svagdje su uz nje čete kraljevstva, da odbijaju navaljujuče Turke. Kod Siska i Hrastovice stražio je sa svojimi četami sam ban Frankopan. Ali budući da turski nasilnici znadu i izmed gradova na prelazih pojedinih rieka i kroz šume prova- ljivati, to iz šuma snesoše naši ljudi na tih prelazih toliko granja, drvlja i kamenja, da bude neprijatelju prelaz nemoguć. Takove obranbene mjere učiniše na Dravi, Kupi i Savi i na manjih pri- tocih ovih rieka. Tako se evo Hrvatska krampom i motikom ogradjivala od groznoga neprijatelja — u sred tobožnjega mira. Spoznavajuć osobito važnost Hrastovice, odrediSe stališi hrvatski, da bani kao „pii defensores patnae*" imadu na nju paziti. Svakih petnaest dana imadu tamo stražiti čete redom iz svakoga kraja Hrvatske. Opominjali su stališi i kralja svoga, neka nerazpušta u jesen četa svojih, kako je već uobičajilo, jer tu priliku upo- trebljuju Turci, pak u zimsko doba u zemlju provaljuju. Jednom vele doslovce kralju ovako: „Odkada je Ivan Lenković ostavio kapetanstvo na krajini, od onda nije se uvelo u krajiške gradova praha niti olova, niti ičesa drugoga. Kapitani u onih gradovih, da Turci navale, što bog občuvaj, nesamo da ih nebi mogli ni za čas braniti, nego neka vjeruje Vaše Veličanstvo svim nam, da u mnogih gradovih niti toliko praha neima, da bi pri navali Turaka moguće bilo pucanjem iz lumbarda ili iz pušaka siro- mašnim kršćanom u okolici naviestiti, da Turci dolaze*.' . Maksimilijan u ovo vrieme (1569.) čini se, da je htio ono izvesti, što je stališem njemačkoga carstva obećao bio, da će zemlje krune ugarske pripojiti carstvu. U Ugarskoj nije dao pa- latina birati, niti vieća kraljevskoga nije s Ugri držao, kada je na sabor došao stao je njemački govoriti, premda je prije go- vorio latinski. Iste predloge na sabor davao je na njemačkom je- ziku, tudjincem stao dieliti imanja i časti državne, a htio je i porez pobirati bez sabora. Na to se je digla stranka u Ugar- Vf toja je erdeljskoga, vojvodu htjela kraljem učiniti. Okružen