MAKSIMILIJAN. 57 na careve zahtjeve, dade mu poslanike zatvoriti, a pašam svojim naviesti, neka se spremaju u boj. Maksimilijan zaište pomoći u njemačkih stališa, predoči im veliku pogibelj, ako bude pobie- đjen, poplaviti će Turci Njemačku. Niemci obečaju poraodi, ali im morade i car obedati, da će nastojati on i njegovi nasliednici, da se zenodje krune ugarske priklope njemačkomu carstvu, da se time carstvu naknade toliki troškovi oko obrane ovih zemalja od Turaka. Njemačke vojske nabra se doskora sa češkom, ugar- skom i austrijskom do osamdeset hiljada, koja se je kretala uz Dunav prema Ugarskoj. Hrvatska vojska sdružena sa štajerskimi žetami, svega skupa do dvanaest hiljada, postavi se na Dravu. Sulejman krenu 1. maja 1566. iz Carigrada tolikim sjajem, kako nikada prije. U Biogradu dočekaju ga njegovi pase, a onda u sjajnom provodu sam sultan unidje na konju u Zemun, kamo je pozvao ,»roba svoga Ivana Sigmunda. Sulejman posla mu svoju vlastitu ladju, da ga sjajno dopremi. Veziri i u zlato odje- veni đvoranici dopratiše ga do šatora Sulejmanova. Sulejman sjeđjaše na zlatnu priestolju, a Ivan Sigmund po tri puta po- kleknu, dok mu sultan pruži ruku na poljubac, kao svomu dra- gomu sinu, uvjeravajud ga, da nede mirovati, dok mu krunu ugarsku nepostavi na glavu. Odpravi ga natrag sa sjajnimi darovi. Još je Sulejman u Zemunu boravio, kad dočuje, da je Nikola Zrinski njego vav pašu Muhameda kod Sikloša napao, paša i njegov sin da su u boju pali, Zrinski sve bojne sprave i mnogo blaga turskoga zaplienio i u Siget unesao. Zato odluči najprije navaliti na Siget, a onda dalje ravno prema Beču. Siget je u ovo doba sastojao iz tri diela. Novi i stari grad bili su jamom odieljeni, ali mostovi savezani, a unutarnja tvr- đjava bila sa trostrukimi jamami obkopana. Nisu to bile jake kamenite zi4ine oko grada, več od zemlje i drvlja nasipi, samo u unutarnjem gradu bio jak toranj od kamena sazidan. Jakost gradu podavahu močvare rieke Almaša oko grada. Ovaj grad uzeo je braniti Zrinski ve<5 od god. 1561. „Sada se unj zatvorio — veli — da prolije krv svoju za boga i domovinu veselo i viemo, a ako sudbina htjedne, da i život svoj žrtvujei' Posadu si je sam sastavio od svojih izabranih hrvatskih i nešto ugarskih vitezova, koje je ve<5 u prijašnjih bojevih upoznao. U grad spravi hranu i ratnih sprema za više mjeseci. Sam se ^e W2A^^^ aJiwft pisHi caru Maksimilijanu, da će uzdržati SulejmaTvow §W qJs^>x^
Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/74
Ova stranica nije ispravljena