Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/53

Ova stranica nije ispravljena

KNJIGA r>EVETA. Tiirci neće više pustošiti Hrvatsku, a rta če Sriem i Požežku županiju vratiti Hrvatskoj. Da su ti |j[la8ovi (grobno djelovali na Hrvate, netreba ni spominjati. Mnogo velikana stane se đieliti od Ferdinanda i pristajati uz Zapolju. Ferdinand se požuri, da mu se Hrvati neodmetnu, Kato posla poalanatvo, kojemu je na ćelu bio vriedni Nikola Jurižitf, koga postavi za glavnoga vojvodu avojih vojska, na nijeato Katzianera. Hrvati primiše svoga proslavljenoga zemljaka velikim odušev- ljenjem i rado opet pristajahu na predloge Ferdinandove. On ih je molio i zaklinjao neka izaberu njekoliko poslanika k njemu u Gradac, kamo de vei o Martinjoj (U, novembra 1537.) sabrati oko sebe zastupnike svih svojih zemalja, »Turci će vidjeti* — veli kralj — ,koliko je zemalja složnih na obranu, a i moje provincije rađje će dati pomo(5i , ako Hrvati sami dodju , koji lie najbolje znati ižkazati svoje nevolje i najbolje svjetovati, kako će se svi skupa oteti straSnomu duSraaninu" Njega bi neizmjerno žalostilo, da nedodju. Kralj će gledati i Mletiane dobiti u savez, da s mora smnogimi ladjami neprijatelje uznemiraju. a sultan će imati ratovati s kraljem perzijskim, koga će i Ferdinand na t£(i rat podbadati, tako će biti riizdieljena sila turska, da tim manje 6tete može nanositi našemu hrvatskomu kraljevstvu. Kralj se nada da će Turkom oteti one gradove, koje su u najnovijih ratovih osvojili. Samo neka dodju. Pak neka i nedodju sanu poslanici seć i drugi velikaši glavom u Sto vedera broju na do- govor svomu kralju. Tako drobno piše Ferdinand Hrvatom. Hrvati opet rado pristanu na ovaj sladki poziv svoga kralja. Izaberu poslanstvo, a Jurišida zamole, neka ^stane kod njih, dok ae poslanstva vrati. Poslanici dobiše podpunu punomod. Ferdinand stane s njimi „otčinski" razgovarati, kojim načinom da se obrani ovo kraljevstvo. Oni odgovorile: neka se najprije utvrdjuju gradovi na krajini, a u njih neka se metne pješaCtva i konjaništva , na po- tocih neka se namjeste ladje. Mi, koji imamo dobra na krajini — vele kralju — imamo puste grade, a branitelja neimamo. jer nam se je narod izpod gradova ved izselio. Sve treba vati ove zime pripraviti, da se neprijatelju pustošenje prepriefti, jer (Je ina<!e prije velikoga rata, o kojem se smišlja, biti ove zemlje puste . a to (5e biti za veliki rat velika neprilika. Moralo bi se i za to proakrbiti, da Drava i Dunav budu za ratne brodove Na ladjab moralo bi biti binem. toUko vojske, koiika ^