Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/38

Sulejman ga liepo primi i na govor mu odgovori: ^Rađo primam u odanost Tvoga kralja ; kraljevstvo, koje je bilo moje, njemu ustupam i još <5u ga braniti od Austrijanca Ferdinada tako, da će moći mimo spavati na obadvie strane. Sulejman se zakune prorokom i svojim maćem, da će biti Zapolji ieran saveznik i da svoga dragoga brata kralja ugarskoga niti u naj- većih nevoljah ostaviti neće, primi darove i obdari Laskia s po- dastnimi haljinami i zlatnimi cekini, a za malo vremena već su plovile ladje turske na Tisi i Dunavu, koje su dovozile municije svake vrsti Zapolji. Ferdinand uznemiren od prijateljstva turskoga sa Zapoljom 1528. posla iza povratka Laskieva poslanstvo u Carigrad. Rutavi vojnik Ivan Hobordanac, koji je služio na krajini hrvatskoj, imao je svoga kralja zastupati. Nespretno stao iskati od sultana gradove, koje je njegovomu kralju osvojio u Ugarskoj i Hrvatskoj. Kada je dugi niz gradova brojio, prekinu ga veliki vezir: „Čudo da tvoj go- spodar još i Carigrad neištei' Poslanstvo bace u zatvor i držali su ga zatvorena devet mjeseci do 20. marta 1529., onda ih obdare i odprave. Sulejman poruči po poslanicih Ferdinandu: „Vaš gospodar nije do sada osjećao našega susjedstva i prijateljstva, sada će to osjetiti. Recite mu, da ću ja sam doći sa svom moći i silom, da mu vratim, što od mene traži, recite mu, neka se liepo pri- pravi za naš doček.** Na jesen godine 1528. čim je Zapolja bio osiguran, da će mu Sulejman u pomoć doći, dospje on iz Poljske u Ugarsku. Njegovi pristaše bili su poklopili glave i prisegli viernost Fer- dinandu, a sada svi na sve strane ustaju i razvijaju zastavu svoga kralja. Domaći rat razbiesni opet na sve strane. Šimun Erdedi i Ivan Tahi poslednji su biU medju svimi, kada je trebalo za nevolju priznati Ferdinanda, a sada su prvi ustali za Zapolju. Čim je Zapolja unišao u Ugarsku, već su ovi u Slavoniji skoro sve gradove osvojili. Banu Karloviću uzkratiše osim Zagreba na Griču svi gradovi ratnu pomoć. Uhode banovi donosili su mu glase iz carstva turskoga, da se sam car kreće s Tojskom, a pače samo da čekaju na zapovied carsku. Zapo- Ijevci opet pribijahu i na crkvenih vratih proglase svoga kralja ^ i pisma Sulejmanova. Na samom biskupskom gradu zagrebačkom bila su pribita pisma sultanova, gdje se kune i obeć^^^^ ^2l ^^ itititi sve podanike svoga brata i kralja Ivana ZapcA^^.