Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/34

FERDINAND PRVI. 17 Knižid morade od Klisa odbiti die velike navale, što oba puta sretno i/A'ede. Kod prve navale Turaka pripovieda se pri- poviest, koja karakteriše onobitni rat. Imali su Turci izmed sebe nekakva Goliata po imenu Bakotu, koji je Klisane na mejdan izazivao. Turci su toliko u njegovo junačtvo vjerovali, da su obe45aYali otići izpod Klisa, ako im tkogod Bakotu svlada. Nadje se junak Mile Farisević inače prost vojnik, koji se odluči na mejdan pođi, a zavjetova se majki božjoj tersatskoj da <5e joj posvetiti onoliku voštanicu, koliki je onaj div turski, ako mu bog dade svladati onoga silnika. Popadoše se na očigled obiju vojska i Mile svlada Turčina. Mile prikaza sbilja ogromnu svieću, koju je jošte Valvasor na Tersatu vidio, a Turci za ovaj put ostave Klis. Za malo vremena opet dodje turska vojska, ali ju Kružid pred Klisom razbije. Na Nikoli Jurišidu ostavio bio Ferdinand svu obranu Hrvatske, a nije mu slao pomoči. Gospodi hrvatskoj poručivao je kralj, neka svatko svoje gradove sam brani, a gdje bude velika turska vojska navaljivala, tamo neka priskoči Jurišić, koji je skoro goloruk s neplaćenom vojskom stajao na krajini. Nikola jadan i zlovoljan zahvali se na vojvodstvu i reče kralju, da ^nije voljan tolike sra- mote i nigla podnositi t' U njekih opustošenih krajevih, da je zavladala strašna glad radi vječnoga straha Turaka; jer ljudi nemogu obđjelavati svoje zemlje. , Narod je stao ostavljati svoju otačbinu, ja sam ga sustavio, ali mu pomoći nemogu t' Jurišić kralju upravo predbacuje groznu posljedicu onoga darivanja pro- tivničkih dobara i gradova, gdje kralj sam povladjuje, da bude svakomu od njegovih pristaša ono, što si od protivnika otme. ff Mnoge sam gradove — veli — momu kralju dobrim načinom pridobio, a da sam hotio, mogao sam danas imati imanja u vried- nosti od trideset liiljada dukata t' Kada se Jurišić zahvalio, osta vojvodstvo na knezu Karloviću, koji je sada padom Like i Krbave tako osiromašio, da nije imao grada kamo bi majku svoju smje- stio, dok mu Ferdinand nedarova Medvedgrad nad Zagrebom i drugih njekoliko gradova. Narodna pjesma u Lici pripieva nam ob ovom poslednjem Karloviću i rodu njegovu. Ferdinand je na Hrvate zaboravljao , jer se je spremao na veliki rat sa Zapoljom. Kralj poljski sastavio je bio u Olomucu njeki sastanak, da izmiri oba suparnika, ali Ferdinand sam nije nikada ozbiljno mislio na pomirbu, već samo Aai i^m^sv. ^^^^^ ^AnidUla*: J'^H^fl krvaUka. 11.) %