Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/32

FERDINAND PRTI. 15 obeda, da <5e ga gledati poduprieti. Poslaniku stališa hrvatskih plemidu Tomi Kamaraju, koji je molio pomod proti Turkom od- govori papa, đa bi rado pomagao Hrvate, kako su ih pomagali i njegovi preddastnici, ali da bi sada i sam morao pomoći prositi. Na neprijateljskom dvoru kude Habsburgove kod Franje I. francezkoga kralja bio je biskup Jožefid sjajno sa svimi počastmi primljen u St. Germain en Laye-u. Kralj Franjo dade u svojoj državi novce kupiti i pošalje doskora svoga posebnoga poslanika s novci u Ugarsku. I Englezka bila je prijatnija Zapolji nego li njegovu protivniku, premda nijednomu nije mogla pomagati. Poljska nije imala razloga prijateljevati s kudom Habsburgovom , a Turska je upravo primila u zaštitni savez Ivana Zapolju. Badava je Ferdinand sa svojimi poslanstvi kušao razbiti ove saveze Zapoljine. Ersto Frankopan opet se u toliko osilio, da se je austrijska vlada bojala ved mjeseca januara 1527., da bi mogao u Štajersku navaliti. Hrvatsku prekokupsku ljuto stisnu s jedne strane on, nedopuštajud prolaza ladjam iz Save u Kupu, a s druge Venecija s mora. Hrvatska preko Kupe stade nemilo stradati a k tomu su joSte opetovano dolazili glasovi, koji su veoma uznemirivali Hrvate i bedki dvor, da se 90.000 vojske pod vezirom Ibrahimom sprema na Hrvatsku. 27. aprila sastane se opet u Cetinju sabor stališa hrvatskih viemih Ferdinandu, da viedaju o težkom položaju svome. Kada su Ferdinanda birali, nadali su se, da de novi kralj s pomodju svoga brata cara Karla i njemačkoga carstva istu Bosnu osvojiti i razširiti granice Hrvatske, a sada ved vide to- like nade propale i zemlju svoju na rubu propasti. — »Neima naroda u kršdanskom svietu — vele oni — koji bi toliko krvi bio prolio za obranu svetoga Krsta koliko mi. S tom su slavom djedovi naši umirali, da nas nitko nikada s oružjem podjarmio nije. Svojevoljno se pridružismo kruni ugarskoj, a sada opet svo- jevoljno Vašemu Veličanstvu. Propala su kraljevstva od Turaka, a mi smo ostali kao dobar štit kršdanstvu. Prije su nas pomagali i papa i Mletčani i drugih smo prijatelja imali. Odkada Vas iza- brasmo za kralja, svi nas ostaviše. Videdi Turci, kako odlučno pristasmo uz Vas, spremaju se s velikom vojskom da nas i naše gi-adove osvoje i zajedno s Bosnom pod jednu vlast sprave. Sva nam je obrana duž rieke Une, a ako jedan grad tamo propadne Turkom u ruke. Hrvatska je propala.** — Hrvati ^k birajudi Ferdinanda poželili, da se zajednifitt s ivjiroi yc^!ifc