12 KNJIGA DEVETA. kad joj je sam s Petrom Per^nvijem čuvar bio. Izbor je vodio Štefan Verbčczi prvi pravnik svoga vieka u Ugarskoj. Kada je zapitao stališe, hodete li Ferdinanda kriknuše svi u jedan glas : ^nedemo za ništa na svietu." U istinu je bila u tora saboru skoro sva Ugarska. Austrijska stranka u Ugarskoj iskala je, neka palatin Stjepan Bdthory sazove sabor za izbor Ferdinandov. Premda je malena stranka od njekoliko velikaša i nješto bližnjega plemstva bila preslaba, da potamni sjaj sabora stolnobiogradskoga , proglasi ipak palatin stališem i redovom, da se nadju na zakoniti sabor u Požunu, gdje de se kralj birati. Čim je slabije stala stranka austrijska u Ugarskoj, tim je jače radila u Hrvatskoj, gdje je našla dosta iskrenih pristaša. „Kada nas je naš pravi kralj Ljudevit ostavio, kada su nas svi kralji i knezovi kršdanski ostavili, onda nam je Ferdinand austrijski pomodi poslao i pomagao naše gradove braniti.** Tako je sada dokazivala austrijska stranka. Hrvatska' preko Kupe do mora složi se za Ferdinanda, ostavi neodlučnu Slavoniju i posla posebno poslanstvo Ferdinandu, na što se je tim prije morala odlučiti, jer su Turci skoro svakim danom uznemirivali gradove hrvatske. Ovo poslanstvo zadrža Ferdinand kod sebe cieli mjesec dana, a onda ih zamoli, neka prodju na požunski sabor, karao de dođi i do dvadeset čeških velikaša, da ugarske stališe za njega pre- dobiju. Dne 15. decembra 1526. bude Ferdinand u Požunu od maloga broja velikaša i nješto plemstva iz bližnjih županija izabran za kralja ugarskoga, gdje je obedao braniti slobode naroda i zemlje od Turaka, a da de ga u tom pomagati njemačko carstvo. Poslanici hrvatski vrate se umah posije izbora kudi, a Fer- dinand imenova svoga tajnoga savjetnika Pavla Oberšteinera, Ivana Pachlera, vojvodu Nikolu Jurišida i Ivana Katzianera svojimi poslanici za izborni sabor u Hrvatskoj. U Cetinju gradu kneza tržačkoga Jurja Frankopana sakupe se gospoda i plemidi hrvatski. Cetinj je onda bio gotovo u središtu staroga kraljevstva hrvatskoga mjesto dosta napučeno, a gospodski dvorovi kneževi mogli su gostoljubno primiti i kraljeve poslanike i drugu bradu i prijatelje. Našli su se tuđe Ivan Karlovid knez krbavski, kašnje ban hrvatski, Stjepan grof Blagajski, Juraj Frankopan Cetinjski, Vuk i Krsto Frankopan Brinjski, biskup Kninskif i mnogi drugi plemidi hrvatski.
Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/29
Ova stranica nije ispravljena