HRVATSKA U XVI. VIEKU. 109 ima predati i ostaviv staru vjeru pokoriti polumjesecu. To je bilo u početku vladavine Ferdinanđove i pod konac šestnaestoga vieka. Ovo je najglavniji razlog, da Hrvatska nije unišla u pokret vierski, koji je u ovo doba bio uzpirio srednju i zapadnu Europu. protestantizmu u Hrvatskoj u prvoj polovici šestnaestoga vieka neima ni spomena. Istom u drugoj polovici podigoše se pojedini sinovi našega naroda, da iz Njemačke ovu biljku prenesu u Hrvatsku. Uzeo ih pod okrilje svoje barun Ivan Ungnad, nekada junački vojvoda kraljeve vojske u Hrvatskoj. Ungnad ostavi Šta- jersku svoju domovinu, i dobije častno pristanište kod Krištofa her- coga virtemberžkoga, koji mu dade u gradu Urahu samostan za obitavanje. Ovdje i u Tubingenu zasnova štampariju s latinskimi, glagoljskimi i čirilskimi pismeni, da za Hrvate i Slovence štampa ^ svete knjige po novom nauku vjere. Uz njega prista početnik slovenske književnosti Primus Trubar več god. 1559. Dobio je na svoju ruku mladoga kralja češkoga Maksimilijana II. i više knezova i gradova u Njemačkoj. Čista istina evangjelija po novom nauku neka prodre u Hrvatsku, a budući da se hrvatski jezik govori da dole do Carigrada, prodrieti de evangjeoska istina i med Turke i ublažiti će ih, te če nestati njihovih provala u kršćanski sviet. Tako umovahu skoro doslovce sudci o novih knjigah. Ungnad je sa svojimi drugovi neumorno radio, i bacio sloven- skih i hrvatskih knjiga za tri godine do 25.000 iztisaka med naš sviet, ali ga god. 1564. zateče smrt, i tim cielo poduzeće zapne. Poslije njegove smrti nasta nesloga medju radnici, a naročito medjii Stjepanom Istranom i Antunom Dalmatinom. Zajedno su jošte izdali u Regensburgu g. 1568. homilije za sve nedjelje 8 evangjeliji na trošak toga grada pismeni latinskimi. U Hrvat- skoj nadali su se uspjeti osobito svetim pismom, jer da neima u ovom jeziku cieloga svetoga pisma, van što je gdješto malo u misnih knjigah, brevirih i psaltirih. Počeli su tiskati i lati- nicom, jer da gospodje osobito dolje u Dalmaciji neznaju hrvat- skoga pisma (glagoljice). Uz novu vjeru prionu sam ban Petar Erdedi, te je dopustio protestantu Gjuri Vlahoviču u svojem dvoru Okidu pred uglednimi gostovi propoviedati po novoj nauci. Bio je ban sklon dati ovim radnikom u Njemačkoj učenjaka hrvat- skih na pomod. Još jače prione uz novu nauku Juraj Zrinski, gospodar Međjumurja, koji je uza se imao MUv^^l^ ^&!^^^ ^- kidjakofls biskupije zagrebačke. Zrinski oswoa m ^^^^^^*>3l Nsva*
Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/126
Ova stranica nije ispravljena