Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/116

HRVATSKA U XVI. VlEKU. 99 j e i ono, što su tužnomu seljaku oteli, pri izpladivanju u plaću uračunalo, a seljaku neka bog plati. Strah i groza hvatala bi susjedna sela, kad se je vojska razpuštala. Kada joj je izminulo pogodjeno vojevanje, onda se je narod oboružavao kao na Turke. Razpušteni vojnici u četah robili bi, dok ih nebi raztepli. Sami generali napravili bi kadgod „janjičare* i izlietali s njimi u su- sjedna sela, da si silom dobave, što im treba i netreba. jGrene- rali ved u šestnaestom ^ieku spravljahu velike smutnje, jer su htjeli biti vladari u Hrvatskoj i nastojali potrti bansku vlast. U ovo doba bila je tolika čast u Europi vojevati s Turci, daje general Filipa II. silnik vojvoda Alba želio prođi u službu Habsburga na tursku krajinu. Junačtva iz ovih ratova raznosila bi se u slikah i pripoviestih po Europi. To je dovodilo tolike odlične ljude iz uglednih rodova susjednih zemalja, da su se primali generalstva u Hrvatskoj i Ugarskoj. Ovi ljudi dolazili bi skoro obično kao povjerenici kraljevi na sabor hrvatski, a otci naši morali su se pod konac vieka za to boriti, da u Hrvatskoj bude prva glava ban hrvatski, kao što smo ved pripoviedali. Pored ove vojske na krajini dolaze mar to lozi. To su sinovi našega naroda, koji su ratovali prije uz Turke, ali su sada prebježali na kršdansku stranu u naše kraljevstvo. Nazivali se zato prebj egi, uskoci a kadkada i kalavci. Pošto je bilo gdjegdje ostalo naroda ponješto uz gradove na blizini, ti su ljudi bili slobodni od svake dade, samo da svoj grad brane. Obično blizu grada pod zaštitom zidina i pušaka gradskih, a oboružani orali bi preostali još seljaci polja svoja. Od tih seljaka postali su kašnje nazvani mazo li t. j. vojnici bez plade, koji su samo defensivni rat imali voditi. Katolike zovu pravoslavni danas u mnogih stranah naše granice kraj inči. Tako su se oni jamačno u šestnaestom vieku sami nazivali, jer rieč krajina u hrvatskih spisih u šestnaestom vieku uviek dolazi, dočim je rieč krajišnik od pravoslavnih donesena, koji su bili na drugoj strani na turskom kraj ištu. Ova rieč krajinac pokazuje nam one preostale starosjedioce katolike i branitelje oko gradova hrvatskih. Koji su imali i navaljivati na neprijatelja i provaljivati u njegovu zemlju, ti su se zvali kao i prosti vojnici banski: hara- mije. Takovi su bili i uskoci. „Neima naroda na svietu, veli naš svjedok Florentinac, koji bi bio za obranu od Turaka ^t<^ spretan , kao što ovaj narod, Niemci su pretromi iisv3l x%» ^»^'^