Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/100

I woje, a ta im je evo žalostno poSela. Snltan Amurat pri- segne prorotii, da (!e ovu sramotu osvetiti, a sestri se je svojoj takltnjao: ,đa c'e biti osvete za njezina jedinoga sina" Jedan te isti dan bude proglašen rat neviernomu cani njemaĆIcoinu i u Carigradu i u Budiniu. Veiiki vezir se je spremao s velikom vojskom, a dotle su imali paSe voditi manji rat. Dok su se ti Bet'u i Kimu radovali, a u Carigradu od jada Inainili, Hrvati su jelili, da se poslije ove bitke nastavi navala na Turke, da se preoteti od Turaka gradovi opet uzmu, ali nje- mačka pomot^na vojska voliia je sada piti i liepo se veseliti. Tnrci su stali bježati sami od straha iz gradova otetih Hrvatom. Iz iste Banjaluke sve je pobježalo, kad su čuli, da je sam paša .poginuo, bojed se, da ie sada krS<^nska vojs^ navaliti. Niti Petrinje neposjedoSe naSi, vetf ju Turkom pustiše, neka ae spreme na sve strane na veliki rat, koji se sada razbiesnio i trajao od 1693—1606. godine. Glavna navala ratna razvijala se na poljanah Ugarske, kamo su sOazile i velike carske vojske, a Hrvatska branila se i borila vei^inom sama u malom ratu. Istom dva mjeseca poslije sjajne pobjede sisačke, pošto je i Gjuro Zrinski sa svojimi četami pri- spio, predju naši Kupu i stanu osvajati Petrinju. Osmi dan ob- siedanja dodje im glas, da je veliki vezir krenuo prama Biogradu, a sina svoga Hasana beglerbega Tracije i GrSke s velikom vojskom odpremio na Hrvatsku ravno pram Sisku. Zrinski i Erdedi avje- tovahu, da se ciela krSdanska vojska namjesti na onom mjestu, gdje se je bila sisačka bitka. Ali badava njihov svjet, koda se vojvode austrijski nedadoSe u boj. Nije veliki vezir na sliepu are<!u odpravio sina svoga — umovahu Niemci — jamačno mu je dao veliku vojsku, kakve mi neimamo, govorahu oni, a mi nismo opet dohili vojsku, da ju na sliepu sreAi vodimo u boj. Vojske neka se krenu prema Zagrebu. Tako ostaviše naSi Sisak i Petrinju na milost božju. Junački kanonik Blaž Gjurak bio je takodjer ostavio Sisak, da si vida ranu dobivenu u sisačkom boju. Sam Sisak grad bijaSe oSte('en od prvanje navale, jošte je na njekih mjestih imao razvaljene zidine. Lahko je tako bilo velikoj sili begierbegovoj na juriš ga osvojiti 24. augusta 1593, Pre- ostala posada pade pod mačem osvojitelja, a Turci preSavSi Savu razUŠe se sada opet u čoporih po Hrvatskoj i pojavile se ^red. | Zagrebom. Sti-ašan strab prevlada sam Tiagie^i asft »is^eft