Bogovićeve »Pripoviesti« idu medju prve pokušaje umjetnije novelistike u Hrvatskoj. Ilirsko je doba pretežito odisalo pjesmom; ako ogledaš »Danicu ilirsku« četrdesetih godina, vidjet ćeš, kako je slabo uspievala izvorna pripoviest.
»Pripoviesti« Mirka Bogovića izišle su najprije u raznim tečajevima »Nevena« počevši od godine 1852. do god. 1858., samo je novela »Šilo za ognjilo« prvi put objelodanjena u listku »Narodnih Novina«. Godine 1859. skupi Bogović svih svojih osam pripoviesti u posebnu knjigu »Pripoviesti« (u Zagrebu). Ove su pripoviesti u velike ugodile hrvatskomu čitateljstvu, pa se je osobito mladež zanosila njihovom rodoljubnom tendencijom. Još u šestdesetim godinama, kad su se javili i novi pripovjedači u Hrvatskoj, Bogovićeve su se pripoviesti veoma rado čitale. U predgovoru svoga izdanja veli pisac čedno, da mu je namjera ovom knjigom prikratiti koju zimsku večer gdjekojemu domorodcu ili domorodkinji. Ova je knjiga učinila mnogo više, — ljudi tadašnjega vremena još se i danas ugodno sjećaju, koliko im je u mladosti ova knjiga napunjala dušu plemenitim osjećanjem za narodne svetinje.
