Stranica:Nazor - Priče iz djetinjstva.pdf/38

„PAŠA“. I. Kad je naš otac dijelio u Velom selu s braćom baštinu, mi, petero njegove djece, pitali smo samo, čiji će biti nama najmiliji mačak, debeli i pitom! > Paša<. . Znali smo, da ne ćemo više stanovati u onoj ve- likoj kući nasred sela, u djedovu domu s vrtićem, s nuzgrednim zgradama i s dvorištem pokritim ka- menim pločama, jer će u njemu ostati sa svojom dje- com bakin ljubimac, mladi brat našeg oca. Otkad se bijasmo u nj uselili, mi smo se djeca osjećali uvijek u njemu kao došljaci, pa smo se gotovo veselili, što ćemo odanle otići i imati svoju kuću. Slušali smo sluge, kako govore, što su gospodari već porazdije- lili i što je koga već dopalo. Spominjala se imena vinograda, vrtova i kuća, pa i mazgî; al smo mi mi- slili najviše na macana Pašu. Nismo ga gubili nikad s vida, a kad se dioba napokon dovrši i već se po- česmo spremati na odlazak iz kuće, čuvali smo ga još i više, jer nam niko nije htio jasno reći, je li se i o mačku što odlučilo i je li on naš. Već se pokućstvo tovari mazgama na leđa i se- ljanke trpaju koješta u košare i dižu ih na glavu. Sve - 32-