Stranica:Nazor - Priče iz djetinjstva.pdf/37

I ja se zatrčah, bos i u košulji, praznim hodni- kom. Preletjeh dvorište, stigoh do ugla onoga ku- tića. - Jakove! Mazgar je dalje gazio već utučenu guju, ljuteći se, što joj rep još uvijek titra. Kad me vidje, on saže, mrgodeći se, ramenima pa ode, i ne pogledavši u me. Pristupih guji. Ležala je na pločniku, pogažene glave i sva istu- čena. Rašljasti joj jezik virio iz usta, krvav na bi- jelu kamenu pločnika. Rep joj se trzao. Kao da se još mučila. Gledao sam nepomično, kako se i posljednji znak života u njoj gasi. - Vlado, što mi to radiš? Ers Majka je stajala uza me. Htjela je, da me po- kara. Al mi sigurno vidje takvu žalost na licu, da joj riječ zamre u ustima. Uze me za zdravu ruku i polagano odvede govoreći: - No! Pusti... Čuješ li, kako se svi ljudi da- nas vesele? Aleluja! Ja joj samo rekoh: Mama! A zašto su ubili moju sreću? - 31 -