VII. Sunce je bilo visoko, kad liječnik stignu. Razveza ruku, pogleda, opipa, kimnu glavom ~i sveza iznova. Reče, da do dva dana mogu i ustati, da čuvam ruku i da budem pametniji. Zurilo mu se. Jer je mali brat plakao za majkom, ja sam obdan bio gotovo uvijek sam u onoj sobici. Sutra je Uskrs. U kuhinji se marljivo radi. Či tava se kuća čisti i kiti. Otvaraju se ormari i vade proljetna odijela. Prozor je otvoren, pa vidim gornji dio dvorišta. Ure i Jakov drže sag i lupaju o nj prutovima. Dolaze neke žene s maslinovim granama i s pogačama, što će ih u crkvi župnik blagosloviti. Prošao je dječak noseći na ramenima janje. Sunce sja. U vrtliću blistaju procvale voćke. Sve je veselo, ali ne previše. Pravo će veselje biti tek sutra u Veliku Nedjelju, kad sva zvona opet zazvone. Ja mislim na onaj kutić u dvorištu i veseli me, što je sve ono trnje palo sa zida, a mazgar ima sada drugog posla. Bit će ipak sve onako, kako ja hoću. Kao da istom sada osjećam umor, onaj slatki umor, što nas spopada poslije trpljenja. Svako toliko zaspim, a spavam slatko. Majka je došla i kazala, da ću sutra i ja sjedjeti za velikim stolom. Meni je od toga odmah još bolje, pa cjelivam ruku, kojom me ona gladi po licu.
-
28-
