Stranica:Nazor - Priče iz djetinjstva.pdf/32

Da me nije to upitala, bio hih vrisnuo od bola i gledao da istrgnem ruku. - Nije! Nije! odgovorih stiskajući zubima. - Steta! Takve guje pretvore se iznenada u lijepe djevojke. To su uklete kćeri kraljeve. Al Bada pazi. Gledaj, da se dobro sjetiš. Mene su njena pitanja toliko zanimala, da sam manje osjećao bol, što mi ga zadavao sve jači priti· sak njenih palaca. - Je li ikad zinula? - Joj ! Joj! ne mogoh više izdržati. - Pa odgovori! Vidje li joj prsten u ustima? - Prsten u ustima? - Jest. Tko joj ugodi, onome ga i daje. A onda ... Trla mi istučeno mjesto palcima i kažiprstom dirala mi kroz kožu svaki mišić, svaku žilicu, sve kosti. I sve me u onoj jadnoj ruci boljelo; prsti su mi sami drhtali. Ja sam sada vriskao, al sam ipak gledao u nju i slušao, što mi govori. - A onda taj ti je čovjek najsretniji na svijetu. Al j oj valja i ugoditi. A ti? - Ja sam joj nosio mlijeko; svirao ... J oj! Đipnuh. Obli me znoj od muke. - Sad je gotovo. Legni! Tako. Mazala mi nečim ruku. Počimala da je ovija. Boljelo me, ali me nije više mučila. - Da bi je ugledao, kad ona svlači staru ~ a oblači novu košulju! Ja raskolačih oči. - Svlači košulju? - 26-