Stranica:Nazor - Priče iz djetinjstva.pdf/18

- Da, - rekoh. V lika. Iz susjedova vrta. Ušla u kamenice. Plivala je. Pila vodu. - Čuvaj nas, Isuse i Marija! gotovo uzdahnu Keka. - Ali kako to? Ja sam je već dvaput ubio reče Jakov. A navdar Šalta udari u mijeh: - Ha! Ha! Pa to ti je svake godine jedna druga. nova. - Nije! Nije! navališe na nj složno i Keka 1 Ure i Jakov. I mazgar stade gotovo vikati. Bolešljivo, dug ljasto lice, nalik na gubicu njegovih mazgi, crvenjelo se od ljutine. On zna, "to su guje. Vidio ih je svu silu u Zlvotu, jer on pase životinje. Pretražio je više puta zapušteni vrt susjedov, a nigdje nikada u njemu kakve zmije. Al ipak svake godine uoči Uskrsa, eto ti jedne velike preko zida. On je svakog Uskrsa ubija, a do godine, baš u iste dane, eto je iznova, ali nešto veća i crnija. Da svakog je Uskrsa ubija. - Pa zato i jeste takvi, kume Jakove! Ispit će vam svu krv, - stade ga Keka žaliti. - Ma propale mi i sutra ove stare kosti, utući ću ja i ovu, - naljuti se mazgar. - Isuse i Marija! Bože prosti! jauknuše obje žene. A navdar Šalta, malen mrvav starčić, sitnih ali jakih kostiju i polusijedi'h vlasti, samo se smijao griskajući zubima čibuk lulice. - 12-