ZMIJA. L
Visoka, uspravna na pragu mojih prvih sjećanja. iz djetinjstva, stoji i sad~ uspomena na jednu veliku zmiju. Bilo je to u rano proljeće one godine, koje smo - kasnije, početkom jeseni - izašli iz bakine kuće i preselili se iz sela u luku na moru. Osjetio sam onda prvu veliku radost i prvu veliku bol, pa ću s tim događajem započeti ovo pričanje.. Zbilo se u dvorištu djedov.skoga doma. Ono je bilo veliko, popločana, ne .baš svuda jednako ravno. Prostiralo se između glavne zgrade i nekoliko kućica., gdje su naši spremali koješta, a iz njega se išlo i u mali vrtić. Na kamenim pločama viđao se izdubeni okrugli žlije,b za tijesak ma.sta i "bocal({ velikog bunara. U kući između jednog krila glavne kuće i starog zida, što je dijelio dvorište od zapuštenog vrta nekog susjeda, bilo je - nedaleko od bacala - nekoliko kamenica.. Iz njih su često pile naše mazge, pa je u njima bilo uvijek vode. Ja sam se najradije bavio u onom kutiću, gdje ~am mogao biti sam i igrati se čamcima od drva ili od hartije. -
9 --
