BOGINJA. 1.
Bilo je to u one dane moga djetinjstva, kad sam najviše živio s bogovima i s junacima. Nekoliko proljetnih kiša bijaše one godine nakvasilo zemlju, nekoliko pljusaka oživjelo usred ljeta vinograde. Grožđe je zorilo ; masline su bubrile. Nešto trave zelenjelo se u kršu. Šikare se širile guste i pune hlada. Sunce je bilo sjajnije ali i blaže; nebo kao šator blistave modre svile. I ljudi mi se priči njahu ljepši, bolji i veseli;i. Neka nova, sunčana kiša padala u me. Još nezrenic:L moga neba bijahu se otvorili pred očima moje duše. Nešto je sjajno iz njih silazilo. Trepetalo okolo mene; hakalo u me svoj dah; čekalo me na kućnome pragu; pratilo me u skitanju po zatonima; tepalo mi i šaputalo; primalo katkada - u crtama kakve osamljene klisure u sjeni kakova stabla, u treperenju vazduha iznad mora - gotovo vidljive oblike. Da, ja sam živio s junacima, s bogovima i s boginjama. naslućeni
-119 -
