Koliko je meni poznato, školska je vlast
god. 1862. (naredbama dvorske kancelarije od
29./X. br. 3180. i od 19./XI. br. 4108.) prvi
put odredila, da valja u hrvatskim školama pi-
šući latinskim slovima upotrebljavati jedan
pravopis, i to pravopis, koji se onamo od god.
1836. držao u glavnome za književni (věra, děte;
pèrst; bratja; ladja; otacah; sladko, sbor; razči-
stiti; bezzakonik; svetčanost . . .). Ali zaludu:
osnova, na kojoj je mislila vlast da će se moći
doći do jedinstva u školskom pravopisu hrvat-
skom, bila je preslaba te je ni najoštrija na-
redba dvorske kancelarije od g. 1864. (19./VII.
br. 1997.) nije bila vrsna utvrditi. Jedinstvo u
pravopisu, koje i onako nije bilo čvrsto, sve je
više popuštalo, pa je po vremenu izišao pravo-
pis za čudo šaren. A drukčije nije ni moglo
biti: pravopis treba da je građen na valjanoj
osnovi, a pravila da su mu određena, prosta,
jasna. Takova pravila namisli postaviti g. 1877.
odbor, koji se sastavio od članova školskoga
vijeća i drugih priznatih strukovnjaka. Zaključci*
* Vidi u „Viencu" od g. 1877. u br. 11., 13. i 14. osobit
članak od L. Mrazovića pod natpisom: Ob ustanovi hrvatskoga
pravopisa.
